Konferencija „Svetost danas“ trajala je od ponedjeljka 3. listopada do četvrtka 6. listopada na Patrističkom institutu Augustinianumu. Na ovoj događaj u organizaciji Dikasterija za proglašenje svetih, okupili su se stručnjaci, znanstvenici i postulatori kako bi analizirali sadašnju definiciju herojskih krjeposti i glasa svetosti u digitalnom dobu.
Obraćajući im se, Sveti je Otac spomenuo velike svece poput Ivana Pavla II., Karla Acutisa i sv. Franju, ali ponajviše se usredotočio na ‘malene’ svece, one „iz susjedstva“; ljude koji su, na kraju, normalni, pripadaju vjernom Božjem narodu i koji su uključeni u svakodnevicu koju čine obitelj, učenje, rad, društveni, gospodarski i politički život.
Glas svetosti
Papa se u govoru usredotočio na glas svetosti u svjetlu novih tehnologija i društvenih mreža koji mogu dovesti do opasnosti od forsiranja i mistifikacije, iza kojih se skrivaju ne baš plemeniti interesi. Glas svetosti ne dolazi prvenstveno od hijerarhije, nego od vjernikā. Upravo je Božji narod, u svojim različitim sastavnicama, protagonist glasa svetosti, odnosno zajedničkoga mišljenja raširenog među vjernicima o cjelovitosti života neke osobe, shvaćene kao svjedoka Krista i evanđeoskih blaženstava, istaknuo je papa Franjo.
Međutim, Sveti Otac preporučuje provjeru je li taj glas svetosti spontan, trajan, postojan i raširen u većem dijelu kršćanske zajednice. Istinski je kada se odupire promjenama vremena, modi trenutka, a i kada uvijek stvara zdrave učinke za sve, kao što možemo vidjeti u pučkoj pobožnosti. U današnje vrijeme ispravan pristup sredstvima komunikacije može poduprijeti poznavanje evanđeoskoga iskustva kandidata za beatifikaciju ili kanonizaciju. Ali, u uporabi digitalnih medija, posebno društvenih mreža, može postojati rizik od forsiranja i mistifikacije koje nameću ne baš plemeniti interesi, nadodao je.
Radost, a ne pokunjenost
Zbog toga je potrebno mudro i pronicljivo razlučivanje svih onih koji se bave kvalitetom glasa svetosti. Važno je da svaka partikularna Crkva bude pozorna te uoči i vrjednuje primjere kršćanskoga života dozreloga u Božjem narodu koji oduvijek ima poseban „njuh“ za prepoznavanje tih uzora svetosti, izvanrednih svjedoka evanđelja, rekao je Papa.
Osvrnuvši se potom na još jedan čimbenik koji je temeljan za prepoznavanje svetca ili svetice, odnosno na radost, bez koje se, kako je rekao, vjera svodi na nešto žalosno i što umara, Sveti je Otac istaknuo da svecem ne može postati pokunjena osoba. Potrebno je, naime, radosno srce otvoreno nadi. Primjer te svetosti bogate dobrim raspoloženjem daje nam novi blaženik Ivan Pavao I., rekao je Papa. Za djecu i mlade uzor je kršćanske radosti i blaženi Carlo Acutis, a u svojoj evanđeoskoj paradoksalnosti sve nas uvijek izgrađuje savršena radost sv. Franje Asiškoga, istaknuo je Sveti Otac.
Svetost nije program napora i odricanja
Istaknuvši potom da svetost nije program napora i odricanja, da to nije duhovna gimnastika, rimski je biskup rekao da je svetost prije svega iskustvo da nas Bog ljubi, da besplatno primamo njegovu ljubav, njegovo milosrđe. Taj nas božanski dar otvara zahvalnosti i omogućuje nam da iskusimo veliku radost koja nije osjećaj jednog trenutka ili jednostavno ljudski optimizam, nego sigurnost da se sa svime možemo suočiti s milošću i odvažnošću koje dolaze od Boga, istaknuo je.
Sveci su dragocjeni biseri; uvijek su živi i aktualni, nikada ne gube vrijednost (…). Njihov je život poput katekizma u slikama, ilustracija Radosne vijesti koju je Isus donio čovječanstvu: Bog je naš Otac i sve nas voli beskonačnom ljubavlju i beskrajnom nježnošću. Neka njihov primjer prosvijetli umove žena i muškaraca našega doba, oživljavajući vjeru, potičući nadu i raspirujući ljubav, kako bi se svatko osjetio privučen ljepotom evanđelja te da se nitko ne izgubi u magli besmislenosti i očaja, zaključio je papa Franjo, a izvijestio je Vatican News.
