Crkva ističe ljepotu braka, no blizu je onima koji nisu uspjeli – rekao je danas papa Franjo prije podnevne molitve na Trgu svetoga Petra u Vatikanu osvrnuvši se na evanđelje današnje liturgije (Mk 10,2-16) koje govori o Isusovoj pouci o braku. Farizeji su željeli iskušati Isusa i zato su ga pitali je li dopušteno mužu otpustiti svoju ženu kako je bilo predviđeno Mojsijevim zakonom (Mk 10,2-4).
Isus je mudro i s autoritetom, koji mu je dao Otac, gledao Mojsijev zakon u pravom svjetlu i kazao: „Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed“ (Mk 10,5). Radi se o dopuštenju koje je trebalo popuniti pukotine koje je stvorila naša sebičnost, ali ne odgovara izvornoj nakani Stvoritelja – naglasio je Papa.
Isus je zatim podsjetio na Knjigu postanka: „Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo“ (Mk, 10,6-7). I zaključuje: „Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!“ (Mk 10,9) – citirao je Sveti Otac i istaknuo – U izvornom svojem planu Stvoritelj nije zamislio muškarca koji, kad se oženi, ako stvari ne idu dobro, može otpustiti ženu. Naprotiv, muškarac i žena su pozvani međusobno se upoznati, nadopunjavati i pomagati u braku.
Ta je Isusova pouka vrlo jasna i štiti dostojanstvo braka kao jedinstvo ljubavi koja podrazumijeva vjernost – rekao je papa Franjo i nastavio – Ono što omogućava bračnim parovima da ostanu ujedinjeni u braku jest ljubav međusobnog darivanja koje podupire Kristova milost. Ako, međutim, među supružnicima prevlada osobni interes i zadovoljstvo, onda njihovo jedinstvo neće opstati.
Evanđelje nas podsjeća da muškarac i žena koji su pozvani živjeti odnos ljubavi, mogu napraviti neke stvari koje među njima izazivaju krizu – rekao je Papa i napomenuo – Isus ne dopušta sve ono što može dovesti do puknuća odnosa. Čini to kako bi potvrdio Božji plan u kojem se ističu snaga i ljepota ljudskog odnosa. Crkva se s jedne strane ne umara potvrđivati ljepotu obitelji, kao što nam je opisuje Sveto pismo i tradicija, a s druge strane nastoji da njezinu majčinsku blizinu stvarno osjete oni koji žive iskustvo prekinutih odnosa ili koji ih i dalje moraju nositi s mukom i trpljenjem.
Božji nas način djelovanja prema svojem nevjernom narodu, to jest prema nama, uči da Bog može ranjenu ljubav izliječiti kroz milosrđe i oproštenje. Zato se od Crkve, u tim prilikama, ne traži odmah, i samo, osuda. Naprotiv, suočena s tolikim bolnim neuspjelim brakovima, osjeća se pozvana živjeti svoju prisutnost ljubavi i milosrđa, kako bi dovela Bogu ranjena i izgubljena srca – zaključio je Sveti Otac.
