Na početku govora je istaknuo da je njihov skup, koji se održava u Rimu do 17. listopada, prigoda za razgovor, ali i prilika da se ponovno potvrdi važnost nacionalnoga javnog zdravstvenog sustava, prijeko potrebnog čimbenika kako bi se zajamčilo opće dobro i društveni razvoj jedne zemlje.
„Sve to valja učiniti“, dodao je, „u kontekstu pandemije koja je promijenila i još će promijeniti način planiranja, organiziranja i upravljanja zdravstvom i zdravljem.“
Papa je, osim toga, podsjetio sudionike skupa da pobačaj nije rješenje, nego ubojstvo, te ih uputio na tri puta kojima imaju ići u svojem radu – na put služenja, profesionalnosti i etike.
Služenje
Prvi je put Papa povezao s likom gostioničara iz prispodobe o milosrdnom Samarijancu. Od njega se traži da primi ranjenoga čovjeka i brine o njemu dok se Samarijanac ne vrati (usp. Lk 10,35).“ U tom liku vidimo dva važna vidika rada bolničkoga ljekarnika: svakodnevnu rutinu i skriveno služenje“, rekao je Papa te objasnio: „Ti su vidici zajednički brojnim drugim poslovima koji zahtijevaju strpljenje, ustrajnost i preciznost, a koji nemaju zadovoljstvo pojavljivanja, nisu uočljivi. Upravo zbog toga, ako su popraćeni molitvom i ljubavlju, stvaraju 'svetost svakodnevice'. Jer, bez molitve i bez ljubavi ta rutina postaje besplodna. Ali, uz ljubav, rutina ostvarena s ljubavlju i molitvom vodi do svetosti 'iz susjedstva', do anonimnih svetaca kojih ima posvuda.
Profesionalnost
Drugi se put odnosi na specifičnu dimenziju bolničkoga ljekarnika, odnosno na njegovu profesionalnost. Zajedno s liječnikom, bolnički ljekarnik istražuje, eksperimentira, predlaže nove putove; uvijek u neposrednom kontaktu s pacijentom. Riječ je o sposobnosti za razumijevanje bolesti i bolesnika, za prilagođivanje lijekova i doziranja; pritom se katkada suočava sa slojevitim kliničkim stanjima. Ljekarnik je, naime, u stanju voditi računa o cjelokupnim učincima koji su više od jednostavnoga zbroja pojedinačnih lijekova za različite patologije.
Etika
Prvi se put odnosi na etičku dimenziju profesije, i to pod dva vidika: osobnim i društvenim“, napomenuo je papa Franjo te objasnio: „ Na individualnoj razini ljekarnik rabi ljekovite tvari koje se mogu pretvoriti u otrov. Tu je riječ o stalnom nadzoru kako bi svrha uvijek bila pacijentov život u cijelosti. Vi ste uvijek u službi ljudskoga života“, rekao je. To u nekim slučajevima može uključivati prigovor savjesti, koji nije nevjernost nego, naprotiv, vjernost vašoj profesiji, ako je valjano motivirana.
„Danas je pomalo u modi razmišljati o tomu bi li možda bilo dobro ukinuti prigovor savjesti“, primijetio je Papa te upozorio da je riječ o etičkoj intimnosti svakog zdravstvenog djelatnika, te da se o tomu nikada ne smije pregovarati; riječ je upravo o krajnjoj odgovornosti zdravstvenih djelatnika. Osim toga, to je također upozoravanje na nepravde počinjene na štetu nedužnoga i nezaštićenoga života.
„To je vrlo osjetljiva tema koja istodobno zahtijeva veliku stručnost i čestitosti", rekao je Papa te se posebno osvrnuo na pobačaj: "Znate da sam, što se toga tiče, vrlo jasan: riječ je o ubojstvu i nije dopušteno postati sudionici u tomu. Naša je dužnost blizina, naša pozitivna dužnost: biti blizu ženama kako ne bi došlo do razmišljanja da je pobačaj rješenje, jer on to zapravo nije“, istaknuo je Papa.
Društvena pravednost
„Osim osobne etičke razine, postoji i razina društvene pravednosti. Strategije zdravstvene zaštite, usmjerene na postizanje pravednosti i općega dobra, trebaju biti gospodarski i etički održive", primijetio je Papa te dodao da, međutim, kriteriji upravljanja i financiranja nisu jedini čimbenici o kojima valja voditi računa. Kultura odbacivanja ne smije utjecati na vašu profesiju. I na to valja uvijek paziti. Bog naš Otac nije dao zadaću čuvanja zemlje novcu, nego nama: muškarcima i ženama. To je naša zadaća! Umjesto toga, muškarce i žene žrtvuje se idolima profita i potrošnje; to je kultura odbacivanja.“
Papa je, osim toga, istaknuo da upravljanje resursima i pozornost prema tomu da se ne protrati ono što je povjereno rukama svakog pojedinog ljekarnika, poprimaju ne samo gospodarsko nego i etičko, vrlo humano, značenje. „Mislimo na pozornost prema detaljima, na kupnju i skladištenje proizvoda, na njihovu ispravnu uporabu i na odredište za one kojima su potrebni. Mislimo i na odnos s različitim djelatnicima – glavnim sestrama, medicinskim tehničarima, medicinskim sestrama, liječnicima i anesteziolozima, kao i sa svim uključenim strukturama“, rekao je papa Franjo te na kraju nazočnima poželio da nastave ići naprijed u svojemu tako humanom, tako časnom, tako važnom i često toliko tihom zanimanju da ga nitko ne primjećuje, prenosi Vatican News.
