Papa Franjo započeo je svoju nedjeljnu molitvu Anđeoskoga pozdravljenja izrazivši duboku zahvalnost svima za njihovu ljubav, brigu, prijateljstvo i molitvenu potporu tijekom njegova boravka u rimskoj Poliklinici Agostino Gemelli. Papa je napustio Polikliniku u petak ujutro, 16. lipnja i vratio se u Vatikan.
Ta ljudska blizina i duhovna blizina bila mi je od velike pomoći i utjehe. Hvala svima! Hvala vam! Hvala vam od srca!
Sveti je Otac prošle nedjelje, 11. lipnja podnevnu molitvu Anđeoskoga pozdravljenja molio nasamo u svom privatnom apartmanu u Poliklinici Gemelli shodno preporukama liječničkog tima.
Bog nam je blizu, on nam je Otac, nismo sami!
Ugledajući se na Evanđelje po Mateju (Mt 10, 7), u kojem Isus poimence poziva i šalje dvanaestoricu apostola da naviještaju samo jedno da se: „Približilo kraljevstvo nebesko!“, primijetio je da je činjenica da se „ približilo njegovo gospodstvo ljubavi“ i da to nije tek jedna od vijesti, nego „temeljna životna stvarnost“.
Bog nije dalek, nego je Otac, poznaje te i ljubi te; želi te držati za ruku, pa i kad ideš strmim i neravnim stazama, pa i kad padneš i teško ti je ustati i nastaviti svoj put.
U blizini Njega, pobijedimo strah i naviještajmo
I često, nastavlja papa Franjo, u trenucima u kojima ste najslabiji možete snažnije osjetiti njegovu prisutnost. On poznaje put, On je s tobom, On je tvoj Otac! Tako naviještati Boga koji je blizak znači pozivati na to da sebe doživljavamo kao dijete koje, dok hoda, drži tatu za ruku: sve je tada drugačije. Svijet, taj veliki i tajanstveni svijet, postaje poznat i siguran, zato što dijete zna da je zaštićeno. Ne boji se i uči otvarati se: susreće druge ljude, pronalazi nove prijatelje, s radošću uči stvari koje nije znao i zatim se vraća kući i pripovijeda svima o onome što je vidio, dok u njemu raste želja da postane velik i da čini stvari koje je vidio da čini otac. Eto zašto Isus polazi od toga…
Zato što je Božja blizina prvi navještaj: kad smo blizu Bogu pobjeđujemo strah, otvaramo se ljubavi, rastemo u dobru i osjećamo potrebu i radost naviještanja.
Navješćujte njegovu blizinu gestama ljubavi i nade
Želimo li biti dobri apostoli, pojasnio je Sveti Otac, moramo biti kao djeca: sjediti „Bogu na koljenima“ i s tog mjesta gledati svijet s povjerenjem i ljubavlju, kako bismo svjedočili da je Bog Otac, da samo On preobražava naša srca i daje nam onu radost i onaj mir koji mi sami sebi nismo sposobni dati.
Navješćujte da je Bog blizu. Ali kako to učiniti? U evanđelju Isus preporučuje da ne govorimo mnogo riječi, nego da činimo mnoga djela ljubavi i nade u Gospodinovo ime: „Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!“. Eto srži navještaja: besplatno svjedočenje, služenje.
Znamo li se približiti onima koji su sami, a također i onima koji se postavljaju neprijateljski prema nama?
Papa Franjo nas stoga poziva da se zapitamo: mi, koji vjerujemo u Boga koji je blizak, uzdamo li se u njega? Znamo li gledati u budućnost s povjerenjem, kao dijete koje zna da ga otac nosi u svom naručju? Znamo li sjediti Ocu na koljena molitvom, slušanjem Božje riječi, pristupanjem sakramentima?
I, na kraju, privinuti uz njega, znamo li ulijevati hrabrost drugima, biti bližnji onima koji trpe i koji su sami, onima koji su se udaljili od Boga pa čak i onima koji se postavljaju neprijateljski prema nama? U tome je konkretnost vjere. To je ono što je bitno.
Završno Sveti je Otac potaknuo okupljene vjernike na zajedničku molitvu Blaženoj Djevici Mariji.
A sada se pomolimo Mariji da nam pomogne osjetiti se voljenima i prenositi jedni drugima povjerenje i blizinu!
