Papa Franjo je katehezu i na današnjoj općoj audijenciji, održanoj u Dvorani Pavla VI., posvetio molitvi. Posebno je razmišljao o Knjizi psalama, biblijskoj knjizi koju čine samo molitve – kako je rekao – knjizi koja uči kako moliti. U psalmima nalazimo sve ljudske osjećaje: radosti, boli, dvojbe, nade i žalosti koji daju boju našem životu. Katekizam ističe da je svaki psalam tako umjeren da ga doista mogu moliti ljudi svih prilika i svih vremena. Čitajući više puta psalme učimo jezik molitve – napomenuo je Papa.
U psalmima nalazimo riječi kojima izražavamo svoje osjećaje, kojima hvalimo, zahvaljujemo Bogu i zazivamo Ga u radosti i u trpljenju. U tim tekstovima pronalazimo apstraktne likove koji nisu zamišljeni za stolom, nego proizlaze iz proživljenoga iskustva. Dovoljno je biti ono što jesmo, kako bismo ih molili – istaknuo je Papa te dodao – Nemojmo zaboraviti; kako bismo dobro molili, trebamo moliti onakvi kakvi jesmo, bez 'šminke'. Ne trebamo uljepšati dušu da bismo molili. Valja reći „Gospodine, takav sam“, i stati pred Gospodina onakvi kakvi jesmo, s lijepim, a i ružnim stvarima koje nitko ne poznaje, ali ih mi, u nutrini poznajemo.
Među brojnim pitanjima sadržanima u molitvama, jedno odjekuje poput neprestanoga vapaja: 'Do kada ću, Gospodine, morati to trpjeti? Čuj me, Gospodine!'. Koliko puta smo tako molili, pitajući 'Do kada? Prestani, Gospodine…'. Ali, vjernik zna da ima smisla vapiti Gospodinu. To je važno; kada idemo moliti, to činimo zato što znamo da smo dragocjeni u Božjim očima, i zbog toga idemo moliti – kazao je Papa te dodao da, iako možda ne mislimo na to, u podsvijesti to znamo. Milost Duha Svetoga u nutrini nas potiče na tu mudrost, da smo dragocjeni u Božjim očima.
Vjernikov vapaj izražava, u svoj njihovoj dramatičnosti, bolesti, mržnju, ratove, progone, nepovjerenje, smrt. Tko moli psalme, moli Boga da intervenira tamo gdje su uzaludni svi ljudski napori. Zna da je dragocjen u Božjim očima. Molitva je već početak spasenja – primijetio je Papa. U ovom svijetu svi trpe, bilo da vjeruju u Boga, bilo da Ga odbijaju. Ali, u Psalteriju žalost postaje odnos; vapaj za pomoć koji očekuje da će naći uho koje ga čuje. Ne može ostati bez smisla, bez svrhe. I boli koje podnosimo ne mogu biti samo specifični slučajevi nekog univerzalnog zakona; to su uvijek 'moje' suze koje nitko nije prolio prije mene.
Napomenuvši potom kako se prije opće audijencije susreo s roditeljima don Roberta Malgesinija, svećenika ubijenoga 15. rujna u Comu, Papa je istaknuo da su suze tih roditelja samo njihove i svatko od njih zna koliko su pretrpjeli zbog tog sina koji je dao život služeći siromašnima. Kada želimo nekoga utješiti, ne pronalazimo riječi za to. Zašto? – upitao je Papa. Zato što ne možemo ući u njegovu žalost, jer njegova je žalost njegova, njegove su suze samo njegove. Isto se događa s nama; moja je žalost samo moja, moje su suze samo moje, i s njima se obraćam Gospodinu.
Pred Bogom nismo nepoznati ili samo neki brojevi. Mi smo lice i srce koje On poznaje, svakog posebno, po njegovu imenu – rekao je Papa te dodao – Vjernik zna da su Božja vrata uvijek otvorena, da je u Njemu spasenje. Gospodin nas sluša. Tko moli ne zavarava se, – istaknuo je – zna da se problemi u životu ne rješavaju uvijek, ali je siguran da ga Bog čuje i tada sve postaje podnošljivije.
Najgore što se može dogoditi jest trpjeti u napuštenosti, da nas se nitko ne spominje. Od toga nas spašava molitva. Jer, može se dogoditi, pa i često, da ne shvatimo Božji naum – napomenuo je Papa. Ali naši vapaji ne ostaju ovdje dolje; uzlaze do Njega, koji ima srce Oca, i koji plače nad svakim sinom i kćeri koji trpi i koji umire. U teškim trenutcima dobro mi čini misliti na Isusa kada plače; Isus plače za mene – rekao je Papa te istaknuo da je važno ostati u odnosu s Bogom; tako se i u žalosti život otvara obzoru dobra. Hrabro stoga naprijed s molitvom. Isus je uvijek uz nas – potaknuo je na kraju papa Franjo.
Pozdravljajući prisutne vjernike na kraju audijencije, Papa je preporučio da se poštuju odredbe protiv širenja bolesti COVID-19, koje su odredile vlasti te dodao da bi rado sišao i približio im se kako bi ih pozdravio, ali – kako je rekao – nakon novih odredbi bolje je da se održi udaljenost. Ako se svi, kao dobri građani, držimo propisa, to će pomoći da se prekine ova pandemija – napomenuo je Papa.
