Naglašavajući središnje mjesto rada, Sveti Otac je društvo koje primorava stare da predugo rade, a mlade da ostaju nezaposleni nazvao „budalastim i kratkovidnim“. „Kad su mladi izvan svijeta rada, poduzećima nedostaje energija, entuzijazam, inovacija, radost življenja – to su dragocjena opća dobra, koja poboljšavaju gospodarski život i javno zadovoljstvo“ – ustvrdio je Papa.
Kritici je podvrgao nepravedno visoke, „zlatne mirovine“, napominjući da su prebogate mirovine jednaka povrjeda pravde kao i one presiromašne zato što „ovjekovječuju nejednakosti“ na području rada. Budući da je radnički svijet u tijeku brzih preobrazbi, valja revidirati stare načine postupanja – smatra papa Franjo. Istaknuo je stoga potrebu „novog društvenog ugovora za rad“ koji bi smanjio radno vrijeme za one koji su pred mirovinom, ne bi li se otvorila radna mjesta za mlade koji imaju i pravo i obvezu raditi.
„Dar rada prvi je dar koji očevi i majke daju djeci te je prva društvena baština. On je prvotni miraz kojim im pomažemo da se odvaže na slobodan let zreloga života“ – ustvrdio je Sveti Otac, upozoravajući zatim na bolesti koje mogu pogoditi sindikate: „U našim uznapredovalim kapitalističkim društvima, sindikat je u opasnosti da zametne svoju proročku narav te postane previše sličan ustanovama i moćima koje treba kritizirati.
Sindikat je s vremenom postao previše nalik politici ili točnije, političkim strankama u svojem načinu govora, u svojem stilu. Ako naprotiv nedostaje ta tipična i drukčija dimenzija, onda i djelatnost unutar poduzeća gubi snagu i učinkovitost“.
Gospodarstvo uvijek treba biti samo u službi čovjeka – rekao je Sveti Otac, pozivajući se na nauk sv. Ivana Pavla II. i pojam „socijalne tržišne ekonomije“. Gospodarstvo je zaboravilo svoju socijalnu narav, društvenu narav poduzeća, života i ugovora – kazao je na koncu papa Franjo.
