Živjeti za služenje, ne zatvarajući se u sakristiju, ne prepuštajući se rezignaciji i nostalgiji, ne upadajući u lažnu tvrdnju mnogih posvećenih osoba da u središte stavljaju Isusa. Naprotiv, mi se moramo maknuti iz središta koji pripada njemu. Upute su to praktičnog i duhovnog života koje je Papa uputio u obraćanju sestrama Filipinkama, kao i vjernicima biskupija Viterbo i Civitavecchia-Tarquinia.
Odgajati znači prenositi život
Papa im se obratio u dvorani Pavla VI., u invalidskim kolicima, a povod susreta je bio ujedno i 350. godišnjica rođenja utemeljiteljice reda svete Lucije Filippini, kojoj su posvećene i biskupije pokrajine Lazio. Dragocjeno je to vrijeme za povratak izvorima i primiti novu snagu za budućnosti, primijetio je Papa. Pogledom ujedno na prošlost i na budućnost, Papa je potaknuo redovnice da budu svjedokinje, slijedeći ono zahtjevno poslanje koje im se nalazi i u imenu reda: učiteljica.
Učitelj je taj koji poučava. Međutim, jedna poslovica kaže da ne učimo ono što znamo, nego ono što jesmo. Drugima prenosimo ono što jesmo iznutra, primijetio je Papa. Nije dovoljno napuniti glavu idejama, to nije odgoj; napomenuo je – odgajati znači prenositi život. A biti učitelj znači živjeti poslanje. S druge pak strane, dodao je, držimo li lijepe govore, ali život svjedoči nešto drugo, u opasnosti smo biti glumci koji igraju ulogu, ali ne i odgajatelji.
Isusa se ne poučava, već svjedoči
Sveta Lucija Filippini, često prikazana s raspelom u ruci ili kako na njega pokazuje, držala je pred očima Boga koji daje život i osjećala se pozvanom učiniti život darom, kazao je Papa. Tako je drugima prenosila ono što je nosila u srcu – nisu to bile propovijedi, teorije, već sadržaji života. Njen primjer pokazuje kako se ne možemo zadovoljiti „poučavanjem Isusa“, već se Isusa se prije svega svjedoči, naglasio je Papa.
Boga se komunicira samo ako je prisutan u našem životu, ispunjava naše naklonosti, ako ujedinjuje naše misli i nadahnjuje naša djela. Dokaz tomu je naša otvorenost prema drugima, napomenuo je Papa. Tko poznaje Gospodina, ne zatvara se u sakristiju, nego živi kako bi služio, ne brinući se od kuda i što se od njega traži.
Isus u središtu
U tom pogledu Papa je isto tako pozvao da se sagledaju poteškoće redovničkog života, počevši od nedostatka zvanja. Želio bih vam dati savjet koji ne predstavlja neposredno rješenje ovih problema, već glavni način za njihovo rješavanje: nismo pozvani prije svega „staviti Isusa u središte“, kao da smo mi protagonisti; pozvani smo prije svega udaljiti se od središta, koje pripada njemu, da živimo posvećenje kao poziv na službu, naglasio je papa Franjo.
Na taj se način, nastavio je Papa, dopušta da Isus djeluje u nama kako želi i da nas pouči kako prevladati rezignaciju i nostalgiju, čitati naše složeno doba, hrabro krenuti novim putovima u korak s vremenom. Kako je rekao Papa, bit ćemo dobri učitelji ako ostanemo učenici, svakog dana pozvani služiti, s radošću!
Bog je uvijek moj otac
Papa se obratio i vjernicima koji posebno časte sv. Luciju Filippini. „Tajna“ te svetice je bio život sa stalnim povjerenjem u Boga, jer kako je govorila, On ne može prestati biti moj otac.
Često se u životu brinemo jer moramo ostaviti mnoge stvari: nešto sigurnosti, godine mladosti, malo zdravlja, možda voljene osobe... Pa, ako u životu postoje ljudi i stvari koje prije ili kasnije moramo ostaviti, postoji prisutnost koja nas nikada neće napustiti, temeljna sigurnost koja će nas uvijek pratiti i koju ništa i nitko nikada ne može izbrisati: Bog ne može prestati biti moj otac, podsjetio je Papa, pozivajući prisutne da zajedno izgovore tu misao. Nosite tu misao u svom srcu, potaknuo je ,te kazao: sve nas može iznevjeriti, ali ne i nježnost Božja. Sjetimo se toga uvijek, posebno u mračnim trenucima: Bog nas nikada ne napušta, jer ne može prestati biti otac.
