Osvrnuvši se na pokolj Nevine dječice, koji opisuje Evanđelje, Sveti Otac je pisao o „jecaju boli majki, koje pred Herodovom tiranijom i neutaživom žeđu za vlašću, oplakuju smrt svoje djece. I danas možemo čuti jauk, koji nam para dušu, a koji ne možemo, ne želimo zanemariti niti ušutkati. Nažalost, danas se – i ovo pišem teška srca – u našem svijetu još čuje jauk i plač mnogih majka, mnogih obitelji, zbog smrti njihove djece, njihove nevine dječice“, stoji u Papinom pismu.
Papa Franjo je istaknuo da promatrati štalicu ujedno znači „promatrati taj krik boli, otvoriti oči i uši za probleme oko nas i dopustiti našim srcima da budu pozorna te otvorena za trpljenjâ naših susjeda, posebno djece.“ Također to znači da se to tužno poglavlje u povijesti i danas piše. Promatrati štalicu neovisno o svijetu oko nas, učinilo bi od Božića lijepu priču koja pobuđuje ugodne osjećaje, ali nam oduzima kreativnu moć Radosne vijesti koju nam Utjelovljena Riječ želi dati. Napast je stvarna“, napisao je Papa te dodao: „Možemo li doista iskusiti kršćansku radost ako ignoriramo ove stvarnosti? Može li uopće biti kršćanske radosti ako ignoriramo jauk naše braće i sestara, jauk djece?“
Sveti Otac je pred biskupe stavio primjer sv. Josipa koji je kao prvi bio zadužen štititi radost spasenja. „Suočen sa strašnim zločinima koji su se događali, sv. Josip – uzor poslušnog i vjernog čovjeka – bio je sposoban prepoznati Božji glas i misiju koju mu je dao Otac. Budući da je bio sposoban čuti Božji glas te je ujedno bio poslušan njegovoj volji, sv. Josip je bio svjesniji onoga što se događalo oko njega i bio je u stanju realistično protumačiti ove događaje“, kazao je Papa.
„Isto to – nastavlja papa Franjo – traži se od današnjih pastira: da budu pozorni, a ne gluhi na Božji glas, te prema tome osjetljiviji na ono što se događa oko nas. Ne dopustimo da nam se oduzme radost. Pozvani smo štititi tu radost od Herodâ naših dana. Poput sv. Josipa, potrebna nam je hrabrost da odgovorimo na tu stvarnost, ustati i uhvatiti je čvrsto (usp. Mt 2,20). Riječ je o hrabrosti da branimo ovu radost od Herodâ naših dana, koji proždiru nevinost naše djece. Djeci nevinost oduzimaju ropski rad, prostitucija i iskorištavanje; nevinost im oduzimaju ratovi i prisilno seljenje. Tisuće djece su pale u ruke bandi, zločinačkih organizacija i 'trgovaca smrti', koji samo proždiru i iskorištavaju njihovu potrebitost.“
Sveti Otac je zatim naveo neke zabrinjavajuće i zastrašujuće statističke podatke. Trenutačno je 75 milijuna djece koja su morala prekinuti svoje obrazovanje zbog dugotrajnih kriznih stanja. U 2015. godini 68% svih zlostavljanih osoba su bila djeca, a u isto vrijeme trećina djece, koja žive izvan svoje domovine, bila su primorana napustiti svoje domove. Pothranjenost pridonosi više od polovice smrtnih slučajeva u djece do pet godina. Procjenjuje se da je 2016. godine 150 milijuna djece radilo, a velik broj njih živi u ropskim uvjetima. Prema najnovijem izvješću UNICEF-a, ako se ništa ne promijeni, do 2030. godine 167 milijuna djece će živjeti u krajnjoj bijedi, 69 milijuna djece mlađe od pet godina do 2030. će umrijeti, a više od 60 milijuna djece osnovnoškolske dobi neće ići u školu.
Papa je također još jednom izrazio svoju duboku žalost zbog patnje djece koju su seksualno zlostavljali svećenici te je zatražio oprost. „To je grijeh koji posramljuje Crkvu“, kazao je, „Crkva gorko plače nad ovim grijehom svojih sinova i traži oprost. Danas, na blagdan Nevine dječice, želio bih obnoviti našu obvezu da osiguramo da se takve strahote nikad više ne dogode u našoj sredini. Pronađimo hrabrost da učinimo sve potrebne mjere i da zaštitimo život naše djece kako se takvi zločini nikad više ne bi ponovili. Kad je riječ o ovom pitanju, jasno i glasno trebamo zastupati 'nultu toleranciju'.“
„Kršćanska se radost rađa iz poziva – onog istog poziva koji je primio sveti Josip – poziva da prihvatimo i branimo ljudski život, posebno živote svetih nevinih naših dana. Božić je vrijeme koje nas potiče na zaštitu života, da mu pomognemo doći na svijet i rasti.“ Na kraju svoje poruke papa Franjo potiče biskupe da pronađu novu hrabrost kako bi zaštitili djecu te da budu osjetljiviji na ono što se događa u svijetu oko njih.
