Za prevladavanje onih najmračnijih trenutaka, istaknuo je važnost šutnje i molitve.
Job je u nevolji: izgubio je sve. Osjeća se izgubljeno, ali ne proklinje Gospodina, kazao je rekao je Papa, temeljeći svoju propovijed na Prvom čitanju koje nam prikazuje Joba, lišenog svih dobara, čak i djece.
Istaknuo je kako prije ili kasnije doživimo veliku duhovnu suhoću. Job je doživio veliku suhoću i daje si oduška pred Bogom. To je odušak sina pred svojim ocem. Tako čini i prorok Jeremija, ali oni nikada ne psuju niti hule. Duhovna suhoća je nešto što se svima nama događa: i može biti jača ili slabija...
- To mračno stanje duše, bez nade i ispunjeno sumnjama, bez volje za životom i bez svjetla na kraju tunela, s tolikim nemirima u srcu i u mislima... Duhovna pustinja čini da se osjećamo kao da nam je duša slomljena; nije joj ni do života: "Bolje je smrt!" To je Jobov 'odušak'. Bolje je umrijeti nego živjeti na ovaj način. Moramo shvatiti, kada je naš duh u tom stanju opće žalosti, koja gotovo da i prekida disanje, da se to svima nama događa: manje ili više – smatra Papa.
Što da činim kada doživim ove tamne trenutke, bilo zbog neke obiteljske tragedije, bolesti, bilo zbog nečega drugog što me deprimira?
- Netko pomišlja na tabletu za spavanje i na bijeg od činjenica, ili pomšlja trgnuti dvije, tri ili četiri 'ljute'... To ne pomaže – rekao je Sveti Otac.
Također je napomenuo kako nam današnja liturgija pokazuje kako nam se nositi s tom duhovnom pustoši, kad smo mlaki i bez nade.
Kada se osjećamo izgubljeno, ustrajno moliti.
U Pripjevnom psalmu (Ps 87) je odgovor: "Nek' do tebe dopre molitva moja, Gospodine."
- Treba se moliti, snažno moliti, kao što to čini Job: zapomagati dan i noć, dok Bog ne osluhne: To je molitva kucanja na vrata, ali snažnoga kucanja! 'Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju. Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku'. Koliko puta se osjećamo tako kao da smo bez snage ... I ovo je molitva! – rekao je Papa.
Sam Gospodin nas uči kako moliti u ovim teškim trenucima.
- 'Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan. Teško me pritišće ljutnja tvoja…' 'nek do tebe dopre molitva moja'". Tako imamo moliti u najtežim trenucima, u trenucima tame, velike suhoće i skrhanosti. To je vjerodostojna molitva i odušak, kao što je činio i Job, onako, sinovski" – pozvao je papa Franjo.
Knjiga o Jobu zatim govori o šutnji (Jobovih) prijatelja.
- Pred osobom koja pati riječi mogu povrijediti. Ono što je važno jest: biti blizu, dati do znanja da smo tu, a ne govoriti. Kad osoba pati; kad je u duhovnoj pustinji, treba što manje govoriti i 'potpomagati' tišinom, blizinom i milovanjem, njezinu molitvu pred Ocem – kaže Sveti Otac.
Kako bi sažeo sve rečeno, papa Franjo je ponovio kako nam je prvo u sebi prepoznati trenutke duhovne suhoće; kada smo u mraku, bez nade i upitati se 'zašto?'.
Drugo: moliti Gospodina kao u psalmu današnje liturgije. "Nek' do tebe dopre molitva moja, Gospodine".
I treće: kad prilazimo osobi koja pati, bilo od bolesti ili nekoga drugog oblika trpljenja, ali koja se nalazi baš u pustinji, šutnja; ali šutnja ljubavi, bliskosti, milovanja.
Govoriti u konačnici ne pomaže, nego čak može nauditi, ponovio je Sveti Otac.
- Molimo Gospodina da nam udijeli tri milosti: da prepoznamo duhovnu suhoću; zatim milost, da kad se nađemo u tom stanju, da molimo; i na kraju milost da znamo pratiti druge koji prolaze kroz razdoblje tuge i duhovne pustinje – zaključio je na kraju papa Franjo.
