U svojoj poruci za Svjetski dan siromaha, koji se ove godine slavi po sedmi puta, Franjo nas potiče da ne odvraćamo svoj pogled od onih koji su u teškoćama kao što su djeca koja žive u ratnim zonama, obitelji koje jedva spajaju kraj s krajem, ljudi koje se iskorištava na poslu i mlade pred koje se ultimativno stavlja imperativ uspjeha: svaki je od njih naš bližnji, potrebno je ozbiljno i učinkovito političko i zakonodavno zalaganje, ističe Papa.
U poruci na temu »Ne okreći lica od siromaha« preuzetu iz Knjigu o Tobiji, Papa nudi tumačenje stvarnosti koja proizlazi iz prepoznavanja u najkrhkijem „lica Gospodina Isusa“, neovisno o boji kože, društvenom položaju i porijeklu. U njemu se krije brat kojem treba izići ususret, oslobađajući se ravnodušnosti, ističe Sveti Otac.
Sveti Otac započinje svoju poruku naglašavajući da velika rijeka siromaštva prolazi našim gradovima i buja do točke izlijevanja. Tolike su potrebe naše braće i sestara koji mole za našu pomoć, potporu i solidarnost. Živimo, nastavlja Papa, u vremenima koja nisu osobito osjetljiva na potrebe siromašnih.
Živimo u povijesnom trenutku kad se ne potiče pažnja prema najsiromašnijima. Pozivi na blagostanje su sve glasniji, dok se glasove onih koji grcaju u siromaštvu ušutkava. Postoji težnja ignoriranja svega što se ne uklapa u životni stil osmišljen posebno za mlađe generacije, koje su najosjetljivije na kulturne promjene koje se trenutno događaju. Ono što je neugodno i uzrokuje patnju gura se u drugi plan, dok se tjelesne kvalitete drže za najvažniji cilj koji treba postići. Virtualna stvarnost zamjenjuje stvarni život i postaje sve lakše pobrkati ta dva svijeta. Užurbanost, ta svakodnevna čovjekova suputnica, sprječava nas da zastanemo, pomognemo i pobrinemo se za drugoga. Prispodoba o milosrdnom Samarijancu nije priča o prošlosti, već propituje sadašnjost svakoga od nas. Lako je na druge prebacivati, dati novac kako bi drugi mogli činiti dobra djela velikodušan je čin, ali ono na što je svaki kršćanin pozvan jest osobna uključenost, piše Sveti Otac.
Papa posebno naglašava nove oblike siromaštva, kao što su ljudi zahvaćeni ratnim situacijama, nehumano postupanje prema mnogim radnicima u različitim sektorima, za koje je rekao da su dovele do dramatičnog povećanja cijena koje dodatno osiromašuje mnoge obitelji. Suočeni s problemima takvih razmjera, piše papa Franjo, naša je odgovornost jasna. Tako izraz „Ne okreći lica od siromaha“ vodi nas k stjecanju kreposti milosrđa, milosrđa koje daje smisao i vrijednost čitavom kršćanskom životu. Jednom riječju, nastavlja Papa, kad god se susretnemo sa siromahom, ne smijemo skrenuti pogled jer nas to sprječava da se susretnemo s licem Gospodina Isusa.
Zanimanje za siromahe ne smije se iscrpiti u brzopletom davanju milodara, nego poziva na ponovnu uspostavu ispravnih međuljudskih odnosa.
Neka naša pozornost prema siromasima, poziva Papa, uvijek bude obilježena evanđeoskim realizmom. Dijeljenje mora odgovarati konkretnim potrebama drugoga, a ne oslobađanju od onoga što nam je suvišno. I ovdje je potrebna razboritost, pod vodstvom Duha Svetoga, kako bismo prepoznali istinske potrebe braće, a ne naše težnje. Ono što im je sigurno prijeko potrebno jest naše čovjekoljublje, naše srce otvoreno ljubavi, piše Papa.
Papa Franjo dalje ističe da se ove godine obilježava 60. obljetnica objave enciklike Pacem in terris pape Ivana XXIII., u kojoj je istaknuto da svako ljudsko biće uživa pravo na život, tjelesni integritet i potrebna sredstva za regularan razvoj života, uključujući hranu, odjeću, sklonište, medicinsku skrb, odmor i potrebne socijalne usluge.
Kako djelovati, pita papa Franjo, pred neuspjehom političkog i zakonodavnog djelovanja da se isporuče ta dobra? Odgovor je, kaže, dvojak. Postoji, s jedne strane, potreba poticanja, pa čak i vršenja pritiska na javne institucije da valjano obavljaju svoje dužnosti, ali, s druge strane, nema koristi pasivno čekati da se sve primi ‘s visine’.
Oni koji žive u siromaštvu, naglašava papa Franjo, također trebaju biti uključeni u potragu za promjenom i odgovornošću.
Papa u poruci zahvaljuje Gospodinu što ima toliko muškaraca i žena koji se posvećuju i dijele što imaju sa siromašnima i marginaliziranima: to su ljudi svih dobi i društvenih slojeva koji pružaju ruku i zalažu se za one koji su marginalizirani i trpe. To nisu nadljudi, već „susjedi“ koje susrećemo svaki dan i koji se u tišini skrbe za siromašne. Oni ne daju samo nešto: slušaju, razgovaraju, pokušavaju razumjeti situaciju i njezine uzroke, dati pravi savjet i prave preporuke. Pažljivi su kako prema materijalnim tako i prema duhovnim potrebama, prema cjelovitom promicanju osobe. Kraljevstvo Božje postaje prisutno i vidljivo u tom velikodušnom i besplatnom služenju; ono je uistinu poput sjemena koje je palo na dobro tlo života tih ljudi i donosi plod, piše Papa u poruci za Svjetski dan siromaha 2023.
