Podsjetivši okupljene kako se u evanđeoskom odlomku od prošle nedjelje (usp. Mt 16, 21-27) istaknula ispovijest vjere Petra – "stijene" na kojoj Isus želi graditi svoju Crkvu. Danas nam, pak, Matej onog istoga Petra, pokazuje u užasnom kontrastu s prošlotjednim; pokazuje nam Petrovu reakciju nakon što je Isus učenicima otkrio da će u Jeruzalemu trpjeti, biti ubijen i uskrsnuti (r. 21).
Sveti Otac kaže kako Petar Učitelja uzima na stranu i ukorava ga jer se to – kaže – ne smije dogoditi Njemu, Kristu. Isus, međutim, uzvraća Petru oštrim riječima: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«" (r. 23). Trenutak ranije, apostol je bio od Oca blagoslovljen, čvrsta „stijena”, kako bi Isus mogao na njoj izgraditi svoju zajednicu, odmah zatim, na Mesijinu putu, postaje zapreka, kamen spoticanja. Isus dobro zna da Petar i drugi još imaju prijeći dugi put da postanu apostoli – objasnio je papa Franjo.
U tom trenutku – nastavio je Papa – Učitelj se obraća svima koji su ga pratili, jasno im predstavivši put koji im je prijeći: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe; neka uzme svoj križ i neka ide za mnom." (r. 24).
Uvijek, pa tako i danas – objasnio je biskup Rima – postoji iskušenje da se slijedi Krist bez križa; pa čak i da se Boga pouči ispravnom putu. Poput Petra: Ne, ne Gospodine,... Ali Isus nas podsjeća da je njegov put, put ljubavi, a istinske ljubavi nema bez žrtve sebe. Pozvani smo ne dopustiti da nas obuzme viđenje ovoga svijeta, nego da budemo sve svjesniji potrebe i napora kršćanâ da idu protiv struje i uzbrdo.
Isus svoj prijedlog završava riječima koje izražavaju veliku i uvijek valjane mudrosti, jer su izazov sebičnom mentalitetu i ponašanju. Potiče: "Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga." (r. 25).
U ovom paradoksu leži zlatno pravilo koje je Bog upisao u ljudsku narav, stvorenu u Kristu: pravilo koje kaže da samo ljubav životu daje smisao i sreću. Potrošiti svoje talente, energiju i vrijeme samo radi spasenja, očuvanja i ostvarenja sebe, dovodi zapravo do gubitka, tj. do tužne i neplodne opstojnosti. Ako mjesto toga živimo za Gospodina i svoj život izgrađujemo na ljubavi, kao što je to učinio Isus, moći ćemo okusiti istinsku radost – smatra Sveti Otac.
U slavlju Euharistije ponovno otkrivamo otajstvo križa; ne samo da ga se spominjemo, nego i ostvarujemo otkupiteljsku žrtvu u kojoj je Sin Božji potpuno 'izgubio' sebe, kako bi se ponovno primio od Oca i tako da ponovno nađe nas – nas koji smo bili izgubljeni, zajedno sa svim stvorenjem. Svaki put kada smo prisutni na sv. Misi, ljubav Krista raspetoga i uskrsloga nam se priopćuje kao hrana i piće, kako bismo mogli slijediti Njega, na svakodnevnom putu i u konkretnoj službi braći.
Presveta Marija, koja je Isusa slijedila sve do na Kalvariju, neka i nas prati i pomaže nam da se ne bojimo križa, već da s pribijenim Isusom – ne bez Isusa! – trpimo za ljubav Boga i braće, jer ta je patnja, po Kristovoj milosti, plodna uskrsnućem – objasnio je Papa.
NAKON ANGELUSA
Nakon molitve Angelusa, papa Franjo je kazao: Dok obnavljam svoju duhovnu blizinu narodima Južne Azije, koji još uvijek trpe od posljedica poplava; svoju duboku sućut želim izraziti i trpećima u Teksasu i Louisiani, pogođenim uraganom i obilnim kišama, koje su prouzročile žrtve, tisuće raseljenih osobâ te ogromne materijalne štete. Molim od Presvete Marije, Utješiteljice potlačenih, da od Gospodina – u ovim bolnim okolnostima – isprosi milost utjehe za cijelu teksašku zajednicu – rekao je na koncu podnevnog nagovora papa Franjo.
