Nerijetko to zaboravljamo. U blagostanju imamo iluziju da smo sami sebi dovoljni, ne trebamo Boga. To je prijevara, jer je svatko od nas malen i u potrebi, napomenuo je Sveti Otac.
Prepoznavanje sebe kao malenog polazišna je točka kako bismo postali velikima. Razmislimo li malo bolje, naš rast ne proizlazi toliko iz uspjeha i stvari koje imamo, koliko iz trenutaka borbe i krhkosti. U potrebitosti sazrijevamo. Ovdje otvaramo srca Bogu, drugima, smislu života. Nemojmo se obeshrabriti kada se osjećamo malenima pred problemom, križem, bolešću, kada smo umorni i usamljeni. Tada nam pada maska površnosti i razotkriva se naša radikalna slabost: to je svima zajednički temelj, bogatstvo, jer ta Boga krhkost nije prepreka, već prilika.
Upravo u toj krhkosti otkrivamo koliko Bog brine o nama. Današnje evanđelje govori o Isusovoj nježnosti prema malenima. Poteškoće i situacije u kojima se razotkriva naša krhkost povlaštene su prilike za iskustvo Njegove ljubavi. On dobro zna tko ustrajno moli: u mračnim trenucima ili u usamljenosti, Božja se nježnost prema nama postaje, da tako kažem, još prisutnijom, kazao je Papa.
Ono nam daje mir, tjera nas na rast. U molitvi nas Gospodin približava k sebi, poput oca s djetetom. Tako postajemo veliki. Ne u prividnoj samodostatnosti, nego u snazi kojom stavljamo svu svoju nadu u Oca, baš poput djece, zaključio je u nagovoru papa Franjo.
