Na Hodu za život (eng. March for Life) jedan je tinejdžer doživio čudesno ozdravljenje, povraćen mu je sluh. No, kako ćete vidjeti dalje u tekstu, sluh nije najvažniji dio ove priče.
Šesnaestogodišnji Ronin Hsiao iz grada Plantation u Floridi izgubio je sluh u lijevom uhu neposredno prije Hoda za život 2019-e godine, piše ncregister.com
Godinu ranije na Hodu bio je s grupom mladih iz katoličke crkve Svetog Duha u Lantani.
"Osjećao sam da me Bog zove da idem i ove godine i znao sam da će to biti vrlo duhovno putovanje za mene", objasnio je Ronin. "Više me zabrinjavalo hoću li propustiti Hod od činjenice da sam izgubio sluh."
Roninova majka, Katherine, koja je također intervjuirana za ovu priču, rekla mu je: "Ako budemo morali birati između tvog sluha i Hoda, odabrat ćemo sluh."
Iznenadni početak
U utorak navečer, 10 dana prije odlaska na Hod za život, Ronin se osjećao kao da mu je uho začepljeno. Ujutro mu je odzvanjalo u ušima i Katherine je dogovorila sastanak sa specijalistom za uho, grlo i nos, ali je najbrži pregled bio moguć tek za nekoliko tjedana. Do petka ujutro, Ronin više nije čuo na to uho. Otišli su na hitnu gdje mu je za ponedjeljak zakazan sastanak s liječnikom.
U ponedjeljak, četiri dana prije Hoda, dva različita testa pokazala su ozbiljan gubitak sluha te je odmah primljen kod specijalista. Oba liječnika utvrdila su da je Roninov sluh vjerojatno trajno izgubljen. Liječnici su im objasnili da takav brz napredak gubitka sluha kod mlade osobe obično rezultira trajnim gubitkom. Ronin je primio injekciju steroida koji su im pružili malo nade da će se situacija poboljšati. No, sljedećeg jutra nije bilo poboljšanja.
“S obzirom na to da nema poboljšanja, smatram da se njegov sluh neće vratiti", rekao im je liječnik. "Jednostavno će morati živjeti s tim." Iako su oba liječnika vjerovala da je Roninov gubitak sluha trajan, dogovorili su sastanak kod specijalista u bolnici Sveučilišta u Miamiju, ali nije bilo slobodnog termina sve do sljedećeg tjedna. Liječnici su im rekli da u tom trenutku ne mogu ništa više učiniti, pa nije bilo razloga da Ronin ne ode na Hod za život.
Molitva za iscjeljenje
U četvrtak navečer, skupina mladih sudjelovala je na misi za život u bazilici Nacionalnog svetišta Bezgrešnog začeća. Ronin je molio za prestanak pobačaja, za svoje prijatelje i za svoju obitelj, roditelje Michael i Katherine i šestero mlađe braće u dobi od 11, 9, 7, 5, 3 i 1 godinu. Također je molio da mu se vrati sluh ili da smogne snage prihvatiti trajni gubitak sluha ako iscjeljenje nije Božja volja. Ronin je vjerovao da je Bog svemoguć. Njegova se vjera nije temeljila na rezultatima testova.
Otkako je imao pet godina, Ronin se molio da Bog izliječi njegovog 11-godišnjeg brata Kaela, koji boluje od Dravetovog sindroma - rijetkog, cjeloživotnog oblika epilepsije koji se pojavio kada je imao samo nekoliko mjeseci i zbog kojeg ima napadaje danju i noću, a također i poteškoće u razvoju.
"Nikada neću zaboraviti taj zgrožen, paničan pogled na Roninovom licu dok je gledao kako njegovog malog brata odvode u kolima hitne pomoći", rekla je Katherine, prisjećajući se prvog, potpuno neočekivanog napadaja.
"Većinu svog života sam se molio za Kaela", objasnio je Ronin.
“Povremeno sam bio jako ljut na Boga zbog toga. Moj brat nije učinio ništa loše, tako je dobar i pun ljubavi.”
Ronin bi pitao Boga: “ Zašto si to učinio mom bratu? Svaki dan trpi bolove i to neće prestati ako ga ti ne izliječiš, a ne poduzimaš ništa.”
Prošlog ljeta, za vrijeme klanjanja u Steubenvilleu, Ronin je zamolio Boga da mu pomogne smiriti um. Htio je prestati biti ljut na Boga. “Odjednom sam vidio tu sliku Boga koji mi govori: ‘Sve će biti u redu’. Osjećao sam se mnogo lakšim, bijes je izašao iz mene. Kael je još uvijek bolestan, ali ja više nisam ljut.
Čudo?
Šetnja nakon mise, po snijegu, donijela je Roninu unutarnji mir. Činilo se da u lijevom uhu čuje pucketanje. Kada se vratio u hotelsku sobu, činilo se da mu u lijevo uho dopiru prigušeni zvukovi, ali nije znao da li se radi samo o njegovoj mašti. Tijekom Hoda, Ronin je shvatio da mu se vratilo barem 50 posto sluha. Kada je u nedjelju došao kući, sluh mu se u potpunosti vratio. Bio je oduševljen! No, da li je to bilo čudo?
"Ljudima je općenito nelagodno i pomisliti da se radi o čudu jer uvijek želimo da za sve postoji objašnjenje", rekla je Katherine. “No ja smatram da je Bog koristio Ronina i njegovu vjeru kako bi podijelio njegovo svjedočanstvo." Radilo se o čudu ili ne, rekla je da vjeruje da je Bog za to zaslužan.
Što Ronin misli o tome? "Bio sam tako sretan i zahvalan Bogu", rekao je. “No, oklijevao sam vjerovati da je to bilo čudo, možda je to bila samo priroda. Ne želim biti osoba koja smatra da je tako dobar vjernik da zaslužuje čudo."
Ostatak priče
Roninova i Kaelova baka (Michaelova majka), kemičarka stara 70 godina, uz pomoć svoje tvrtke OPKO radi na liječenju koje bi moglo izliječiti njezina unuka i druge s genetskim neurološkim poremećajima. Ona i njezin, sada pokojni, suprug, bili su tajvanski imigranti, a upoznali su se dok su bili na doktoratu iz kemije u Chicagu. Ona putuje po svijetu i radi s farmaceutskim tvrtkama u Europi, Tajvanu, itd. Budući da je Ronin odabrao da se želi kroz srednju školu školovati kod kuće, često putuje s bakom.
Prošlog vikenda, Roninov otac je doživio sudar. Dobio je potres mozga i neke manje ozljede. "Moj suprug obično spava s Kaelom jer cijele noći ima napadaje", objasnila je Katherine. “Ronin je sada zauzeo njegovo mjesto dok se ne oporavi. Sinoć je došao kući i ušao u krevet s Kaelom. Kael je imao napadaj, a Ronin ga je držao i tješio. On je pun suosjećanja i ljubavi."
Ronin svoju strast prema vrijednosti svakog života pripisuje ljubavi prema Kaelu. "Kad god se neki invaliditet koristi kao opravdanje pobačaja, pomislim na svog brata i na to kako je drag i nježan unatoč svom invaliditetu. Kako možeš ubiti nekoga poput njega?"
Da, ova priča nije o sluhu, već o vidu
Prijevod Erika Radović/Medjugorje-info.com
