Jedna žena koja je bila kod njega i koja je patila od teške glavobolje stavila je jednu njegovu sliku pod jastuk u nadi da će ozdraviti. Ipak, budući da je sličicu zbog svakodnevnog namještanja kreveta morala sklanjati i da joj je taj „veliki“ posao s vremenom postao dosadan, tim više što njezina bolest nije prolazila, probudio se u njoj jednoga dana južnjački temperament. Stavljajući sličicu u slamnatu vreću, razljućena uzviknu: „Ti mi ipak ne pomažeš! Zašto bih te stalno premještala? Počivaj ovdje“.
Godinu i pol dana poslije toga ponovno je došla na ispovijed ocu Piju. S teškom joj je mukom pošlo za rukom doći na red. Ali, o užasa, kada je otac Pio otvorio vratašca i ugledao je, zalupi joj vrata pred nosom. Žena, vrlo začuđeno tom neprijateljskom gestom, ostade klečati jer se ipak nadala da će se otac opet okrenuti k njoj i ispovjediti je.
Vratašca se opet otvoriše i ona ugleda oca. „Ali, Oče, zašto ste zalupili vrata preda mnom?“, reče žena sasvim iskreno. Smijući se, otac uzvrati: „Nije ti se svidjelo što sam ti pred nosom zatvorio vratašca, zar ne? Misliš li da se meni dopalo kada si ti stavila moju sliku u slamnatu vreću?“ Lako je zamisliti kako je temperamentna Talijanka svuda oduševljeno pričala o neobičnom daru vidovitosti oca Pija, koji je čak znao i o velikoj tajni slike skrivene u vreći.
FB/ Padre Pio - Croatian
