Jednom je živjela jedna djevojčica koja je svaku večer prije spavanja usrdno svojim djetinjim srcem molila da njezin djed i otac ne odu u pakao jer puno psuju na Boga. Imala je još svoje dvije molitve koje je svaku večer ponavljala. Iz dubine svoga nevinoga srca. Voljela je ona svoga djeda i tatu, ali je voljela i Boga i bilo ju je strah da ne završe na lošem mjestu zbog psovke koja je bila ukorjenjena duboko u njenoj obitelji. Nije ona ni slutila kako će se Gospodin Bog poslužiti njome nekoliko godina poslije. Pa da vam ispričam priču. Ovo je jedna priča o čovjeku i Bogu. O ljubavi, o snazi, o upornosti. A najviše priča o snazi ljubavi Isusa prema čovjeku.
SOTONA NIKADA NE SPAVA
Odrasla sam u tradicionalnoj kršćanskoj obitelji. Voljela sam Boga kao dijete. Molila sam krunicu. Išla sam na misu. Razmišljala sam o Bogu. Ali kako su godine prolazile moja vjera nije jačala nego je slabila. Nismo živjeli sakramentalan život. Nismo molili obiteljski krunicu. U mojoj se obitelji psovalo.
Kad sam upisala faks zavela su me svjetla grada i sve ono blještavilo što su ona nudila. Sotona je vješto upakirao grijehe u nešto zamamno, blještavo,slatko i ja sam ih otvarala jedan po jedan. Udaljujući sebe od Boga te nesvjesno otvarajući vrata zlu. Upadala sam u grijehe bludnosti, pijanstva, laži.. misleći kako svi mladi tako žive. Izlaze vikendima, opijaju se kako to nije ništa strašno. A svi ti zli duhovi drugih ljudi i ljudi u smrtnim grijesima lijepili bi se na mene jer su jedni druge privlačili.
Što mislite ako ne živite predbračnu čistoću da niste u teškom smrtnom grijehu? Da se ne lijepe duhovi te osobe na vas? Trujući vašu dušu i prljajući je grijehom. Čak i ako se volite u grijehu ste. A grijeh pripada zlu. Njegov je. I on dolazi po naplatu. Ako mislite da je normalno pijančevati, bludničiti, lagati, krasti jer to rade svi ili neki? Da neće tužitelj braće doći po naplatu? Doći će. I tužit će te za svaki tvoj grijeh.
Nastavila sam tako neko vrijeme te sam uvidjela da sa mnom nije sve u redu. Nisam se osjećala fizički dobro. Kao da je još nešto u mojoj koži. Osjećala sam se čudno u svojoj glavi. Ulazila bih u crkvu i sjela bih u zadnju klupu i samo tako sjedila bez riječi. Ili bih ispovjedala jedan grijeh. Uvijek iznova. Savjest mi nije dala mira.
Vidjela sam da ovako više ne mogu živjeti. Bilo me strah za sebe. Psovala sam što nikad nisam. Prestala sam moliti u potpunosti. Tada sam se odlučila vratiti u dom svojih roditelja. Ispisala sam se sa faksa. Prekinula kontakte sa svim ljudima s kojima sam se družila.
POLAGANJE RUKU NA DUHOVNOJ OBNOVI I KRUNICA KOJU JE BLAGOSLOVIO SVETI IVAN PAVAO II
Došla sam doma " slučajno" na prvi dan korizme. Bila je srijeda. Već sam u nedjelju bila na sv misi i duhovnoj obnovi sa polaganjem ruku. Sama sam htjela tamo ići te sam napravila životnu ispovijed. Strpljivo sam čekala red te među zadnjima bila dok je svećenik polagao ruke. Pala sam u duhu i imala sam u rukama krunicu koju je blagoslovio Ivan Pavao II, koja je uz put rečeno se izgubila u torbi koja je imala samo dva pretinca kad sam došla na faks, a na povratku doma ispala iz te iste torbe.
Neko vrijeme sam počivala mirno u duhu dok nije stigao jedan čovjek koji je počeo moliti za mene u jezicima koji je poznat među crkvenim krugovima da nije s "Božje strane" tu sam naglas jauknula kao krik koji je izišao iz dubine moje duše. Vapaj upućen samo Bogu.
Odveli su me do svećenika jer sam bila kao u nekom transu. Tu mi je napravio križ na čelo te me blagoslovio ja sam se ustala i sa pratnjom pošla prema autu. Taj čovjek je stajao vani ispred crkve i mene je uhvatio jaki kašalj. Kad sam ulazila u auto tu sam pala. Počela sam se jako smijati, nenormalno, pa plakati. Bacala sam se po autu.Tu sam priupitala mamu u strahu je li nešto u meni.
MOLITVA OSLOBOĐENJA: "IZVIJALA SAM SE POPUT ZMIJE"
Doveli su me do stražnjih vrata crkve gdje sam se ja po podu izvijala poput zmije te strugala noktima asfalt. Čovjek je počeo vikati, svećenik je samo oštrim pogledom gledao te se u sebi molio.
Ujednom je viknuo njemu: umukni Sotono! Na što se ovaj podvijena repa povukao. Bogoslov koji je bio na ispomoć je u čudu upitao sestru jesam li to ja jer smo se poznavali. Svećenik me iznova blagoslovio popričali smo te sam pošla kući.
Narednih mjesec dana su brzo prošli u molitvi i odlascima na misu. Prva nedjelja u mjesecu je bila opet na istome mjestu duhovna obnova te sam izrazila želju da idem. Kad sam ulazila u crkvu osjetila sam se tako drugacije. Kad sam ušla na to tlo-sveto tlo po prvi put sam bila osvješćena da je sveto. Da sam nedostojna.
Ulazila sam unutra, kad bih bar znala pravu riječ da vam opišem. Kao da ulazim u nešto. Prostor mi je izgledao čišći. Sve je bilo bistrije i sjajnije. Na molitvu oslobođenja sam jako plakala, stalno sam prebirala krunicu po rukama. Na spomen psovki, proklinjanja, okultnih praksi sam imala jače reakcije.
Došlo je vrijeme počivanja u duhu. Kad sam pala tj. počivala u duhu nakon nekoliko trenutaka osjetila sam da mi se vilica pomiče i rekla sam sama sebi: počelo je. Osjetila sam kako mi se lice pomiče, kako radim neke grimase svega sam bila svjesna ali ništa nisam mogla kontrolirati.
Pomislila sam ako otvorim oči prestat će, no nije. Potrgala sam krunicu u rukama. Znam da sam bila na jednom kraju crkve a kad sam otvorila oči našla sam se na sredini. Već je veliki broj ljudi otišao. Ostali su oni koji su slavili Boga, molili i oni koji su bili znatiželjni. Također su ostali i oni koji su bili pripadnici okultnoga.
Kad sam otvorila oči i ugledala sve te nepoznate ljude točno san mogla znati koji pripadaju đavlu. Bili su raspoređeni u crkvi tako da ih gledaš iz visine u obliku pentagrama. Sve mi je bilo jasno. Točno sam znala tko je tko.
"ONA JE MOJA! ONA JE PROKLETA!"
Skupili su se svećenici te su počeli moliti molitvu oslobođenja. Par muškaraca me držalo. Odjednom je glas iz mene počeo vikati: ona je moja! Moja! Ona pripada meni. Ja je nedam Isusu. On ima zadatak s njom. Ona je moja!! Ona je prokleta od svih.
Utroba mi se izvijala, trbuh je radio valove. Takvom silinom i mržnjom je taj glas iz mene govorio. I ja čujem sebe i ne mogu apsolutno ništa. Sve je vladalo sa mnom. I znate onaj osjećaj kad vam se dogodi nešto za što ste čuli da ne postoji ili da ima samo u filmovima ili da se to događa nekome drugome? Onaj osjećaj kad uđete u sasvim neki drugi duhovni svijet. Tada mi je bilo jasno. Sve.
Moj slučaj je bio takav da san se udaljila od Boga nesvjesno. Malo po malo i na taj način misliš kako si dobar i kako živiš kao svi drugi mladi i ostali. Onda kad san JA samovoljno - sa svojom potpunom slobodnom voljom koju mi je dao Bog odlučila prekinuti taj način života sotona se pobunio. Zašto? Isus je djelovao na taj način da me uvijek zvao. Preko drugih ljudi, preko raznih situacija i znakova. Ali bez moje volje nije mogao ništa.
"SOTONI JE KOD MENE BILO DOBRO"
Sad možete li pokušati zamisliti tu ljubav? Da nas nije učinio robovima? To od nas čini grijeh. A Isus nas je nazvao prijateljima. Sotoni je bilo kod mene dobro. Išla sam linijom manjeg otpora i živeći kako sam živila kod mene mu je bilo ugodno. Pobunio se i nije me htio dat Isusu onda kad san ja iskoračila. Kad sam to učinila i Isusu pruzila ruku tad je nastala borba za moju dušu. Isus se borio za mene. Jer sam ga odabrala. A to tada način svoga života koji sam odabrala bilo je zlo.
Molitva je trajala duže. Ozljeđivala sam sebe i druge i trgala sve sveto i posvećeno sa njih. Molitva je trajala skoro dva sata. Nakon nje svi smo se okupili pomolili i došla sam doma.
Tu noć nisam spavala. Čim sam legla vidila sam izduženo bijelo lice kao duha sto leži pored mene. Narednih mjeseci škripanje parketa u sobi, zvoncanje zvona, bljeskovi sto po zraku lete, te crne marame su postale česte pojave koje bih vidjela samo ja. Kako nitko drugi nebi vidio ni čuo mislila sam da ludim. Čak me jednom prilikom što nikad neću zaboraviti nakon kupanja dok sam prala zube dodirnuo, bas fizički dodir sam osjetila po leđima a sama sam bila. Izletila sam van kao oparena.
SNAGA BLAGOSLOVLJENE VODE I EGZORCIZIRANE SOLI
Tlačenja te nabijanje straha su postali moja svakodnevnica. Znate što bih ja radila? Ušla bih u svoju sobu. Zatvorila vrata i rekla mojima da ne ulaze. Imala sam sa sobom bočicu blagoslovljene vode i malo egzorcizirane soli u posudi. Napravila sam mali oltarić sa križem našega Gospodina. Kleknula bih i svaki dan u određeno vrijeme ulazila u sobu i tamo klečala 4 sata. Borila sam se.
Imala sam čvrstu volju i želju da budem oslobođena. Snažno sam osjećala koliko god prisutnost zloga tu ljigavost i odbojnost koju nosi sa sobom tu silinu mržnje i strašnu količinu koju bih osjećala prema svećeniku i bilo kojem čovjeku u trenucima egzorcizma i molitvama oslobađanja.
Isto tako sam osjećala snažnu, silovitu prisutnost Gospe, Djevice, moga anđela i sv Mihaela. Tu snagu. Tu silu. Tu moć koju su oni sa sobom nosili. Tu ljubav. I taj strah koji je Sotona osjećao u njihovoj prisutnosti.
SOTONA MRZI KRUNICU I MOLITVU 'ZDRAVO MARIJO'
Svaki dan bih se zatvarala u svoju sobu dok bi me tlačilo zlo; gušilo za vrat,noktima bih grebala zid, osjećala kako mi puše za vrat. Ali nisam odustajala. Nisam mogla moliti Zdravo Marijo tako da bi mi Gospina krunica jako dugo trajala. Izgledalo bih da sam molila Zdraaaaavoooooo Mmmmaaarrmmmaarrriijooo...i tako 53 puta... niije mi dalo da izgovaram tu snažnu, moćnu, ljekovitu molitvu.
Morate znati sa Sotona jako mrzi Gospu. Ona mu je satrla glavu. Njeno Bezgrešno Srce je trijumfiralo. Ona je pobjedila. Sva suprotnost njemu. Na spomen Imena Marijina pakao se trese.
"Zdravo Marijo milosti puna" je pozdrav Gospi jako mio jer je podsjećamo na divan trenutak njena života. Zato ga Sotona mrzi. U toj molitvi posebno mrzi zaziv " blagoslovljen plod utrobe tvoje" izrazito ga mrzi. Jer je ona ta koja je donijela Isusa. A danas su utrobe majki žive grobnice. Čije je to dijelo ljudi moji?!
Također zaziv " moli za nas grešnike" jer Ona za nas moli. A po njemu mi nismo grešnici jer grijeh ni on ne postoje. Najveća varka je ta uvjeriti čovjeka da sotona ne postoji. Zato molite krunicu- svaki dan. Bez iznimke. Najveće oruđe u borbi protiv zla. Omča koja mu steže vrat.
Jednom prilikom smo molili krunicu i nakon izmoljene krunice smo razgovarali. Blagoslovljene krunice sa upaljenom blagoslovljenom svjećom su stajale na stolu. Blagoslovljeno-napominjem. Odjednom ja sam skočila na stol na te krunice koje su samo stajale. Počela ih trgati, bacati tad su me uhvatili, polijevali blagoslovljenom vodom ja sam rikala kao neka zvijer.
SNAGA KRUNICE I EGZORCIZMA
Mislim da smo u tom trenutku svi spoznali snagu krunice samo kao recimo predmet kojeg nosimo oko vrata i snagu njenu dok molimo. Krunica nije modni detalj. Ona nije tradicija koja se nosi oko retrovizora u autu. Ona je oružje u ovome svijetu protiv svega zla.
Nastavljam nakon 2. nedjelje kad sam imala te reakcije došla sam kod časne sestre koja je djelovala na tom području. Jedna snažna,hrabra žena puna Duha Božjega i ljubavi prema svakom čovjeku. Nazvala je svećenika koji je obavljao egzorcizam tražili su odobrenje od nadbiskupa i došao je i taj trenutak.
U sobi za molitvu su se nalazila 3 muškarca, 3 žene, časna sestra i svećenik. Na sam ulaz u sobu sam se ukočila ruke poduprla o štokove te su me drugi uzeli i poveli. Sve je izgledalo kao u filmu (iako nikada nisam gledala te filmove) svećenik je stavio ruku na moju glavu i počeo moliti na latinskom.
U tom trenutku neka sila je ušla kroz prste mojih nogu. Znači kao struja došla do moje utrobe i ja sam fizički osjetila nevidljivu ruku kako me uhvatila za utrobu i bacila u zrak tako da sam pala na drugi kraj prostorije nekih metar i pol. Našla sam se na podu.
ZLODUH NIJE HTIO OTKRITI SVOJE IME
Svećenik je molio. Ja sam se bacala vrištala, psovala. Tražio je od zloduha ime. Nije se htio oglasiti. Svete riječi sam izgovarala naopačke od unazad. Molitva me jako fizički iscrpila. Trajala je oko sat vremena. Spustili smo se u crkvu na klanjanje nisam izdrzala ni 5 minuta počela sam režati na Presveto...
Počela sam ići na sv misu svaki dan i na jednoj svetoj misi su izbile reakcije tako da nisam mogla primiti hostiju. Nisam mogla otvoriti usta. Otvarali su mi usta pljucala bih i jezikom se beljila. Kad bih je primila jedva odmah bi mi se zaljepila za nepce i tako do današnjeg dana.
Kad bih ulazila u crkvu nisam mogla drugi su me unosili. Nisam mogla kleknuti noge su bile kao od čelika. Nisam mogla se prekrstiti drugi su to činili. Morala sam jest hranu posoljenom ezgorciranom soli i uljem i piti egzor. vodu. Znala bih koja je hrana posoljena i odbijala bih je.
Velika se snaga krije u blagoslovljenoj soli, ulju i vodi. Primajući je čisti nas organizam kako fizički tako i duhovni. Često je koristim na način da blagoslovim svoj dom i okućnicu. Te zaštitim stvari koje nosimo sa sobom.
OBRAĆENJE CIJELE OBITELJI I SNAGA MEĐUGORJA
Usljedila je druga molitva oslobođenja i iz koje se zlo opet nije htjelo očitovati. Tijekom molitve zlo je govorilo u jezicima drugačijim glasom od mojega. Proklinjalo Boga i sveto. Nastavila sam ići na svetu misu na kojoj bih imala reakcije dok su me ljudi koje sam poznavala gledalali drugačijim očima. Rugajući se. Govoreći da sam u drogi. Da me opsjeo vrag. Upirući prstom u mene. I tad Bog je kao mahom maknuo obzir prema ljudima. I ja sam se po prvi put osjećala slobodno.
Krug ljudi oko mene se povećao novim dobrim, dragim ljudima. Preko drage časne sestre sam dosla u katoličku karizmatsku molitvenu zajednicu i tu sam naučila moliti. Upoznala sam Duha Svetoga. Krštenje u vatri Duha Božjega. Naučila sam ljubiti Euharistijskoga Isusa. Upoznavati Sv Pismo. Moja se obitelj okrenila Isusu. Počeli smo moliti svaki dan. Pohadati sv misu. Duhovne obnove.
Moj tata koji je bio okorjeli psovač se ostavio psovke i cigareta. Sada je aktivni član KKZ. Moja se sestra obratila koja je također godinu dana nakon mene imala isto reakcije i tokom jednog našeg hodošašća u Međugorje Gospa ju je oslobodila.
GOSPA U MEĐUGORJU JE ŽIVO ČUDO LJUBAVI BOŽJE
Vidjela sam u viziju nju kako stoji na livadi i vezama je crnim okovima a nasuprot nje stoji Isus. Počela sam moliti da je oslobodi Gospodin te je ona ponavljajući molitvu i opraštajuci ustala se iza kamena kipa Gospina i sama kleknula ispod Gospe. Do tad je pogled bio raširenih zjenica i lutajući,od tad pun sjaja. Na dan sv Benedikta je blagoslovio Gospodin.
Gospa u Međugorju je živo čudo Božje ljubavi što će se uskoro i mnogi sami uvjeriti. U vrijeme mojih reakcija hodočastili smo tamo. Mnogo nas je bilo. Na kraju pete postaje žalosnog otajstva u meni je nešto počelo buktiti. Jako sam se teško i popela uopće do tamo. Nisam znala da sada slijedi mjesto ukazanja jer sam jako davno bila. Odjednom su moje noge postale poput čelika. Nisam se mogla pomakniti. Svi su već bili otišli osim bas nekolicine. Vriskovi su bili jako ružni. Dva su me brata iz zajednice uhvatile za ruke i tamo nosila.
Kad su me stavili ispred Gospe jedva sam uspila kleknuti i kad sam pogled uprla u Gospu sama sam se spustila. Od toga trenutka moje su reakcije bivale sve slabije. Draga srca hodočastim Gospi u Međugorje i rado svjedočim da je ono sveto mjesto.
Obratio se i moj brat i kao mlad čovjek gledajući sve to može svjedočit Isusa u životu svom. Svojim životom i razumom i mudrošču kojeg mu je dao Bog.
Moja majka se nekoliko godina poslije razbolila od raka dojke ali je uz pomoć Krista i Srca Marijina ozdravila.
ZLODUH OTKRIVA SVOJE IME - LUCIFER
Došli smo na treću molitvu oslobođenja prije koje je svećenik rekao da nemamo pomaka i da ne idemo baš brzo pa ćemo je ovaj put moliti pred Presvetim. Ovaj put su me posjeli na stolicu. Svećenik je počeo moliti, ja ne znam kako našla sam se na podu. Bacila sam se stolice ona je negdje pala a ja sam se našla potrbuške na podu.
Molitva je ovaj put bila jako snažna. Jedan od molitelja je rekao da je imao videnje užarenoga križa na meni. Ovaj put urlici su bila najjači jer se jako puno puta u molitvi spominjao sv Mihael i Gospa.
Na kraju kad je svećenik upitao zloduha koje mu je ime i zašto je tu. Rekao je da se zove Lucifer. Molitva je jačala, krikovi zloduha bivali su slabiji a snaga molitve, Isusa u tabernakulu je pobijedila.
Još neko vrijeme sam imala reakcije ali bivale su sve slabije. Najjače su u molitvama bile upravo na psovke, proklinjanja i okultne stvari.
Moji preci su psovali. Bavili su se neki od njih okultnim. Roditelji jedu ljuto grožde a djeci zubi trnu.
Jednom prilikom na molitvenom susretu smo molili. Kad bih zatvorila oči vidjela bih groblje. Nije mi bilo poznato. Visoka vrata otvorena,u mraku iza mnoštvo čempresa. Često bi mi dolazilo na oči.
Jednom sam opet vidjela tu sliku i vidim ljude. Izlaze iz toga dvorišta. Jedna žena je bila prva. Iza nje mnoštvo ljudi. Neznam im broja. Ali ono što im je bilo zajedničko; imali su svi bijele haljine. Izdužena lica bez usta i nosa. Svi su djelovali ispačeni i izmoreni. Došla mi je misao to su duše mojih predaka koje su se oslobodile mojom patnjom i križem u ovim napastima i tlačenjima kroz koje sam prolazila.
Bilo bi uzaludno da nisam prikazala za ništa. Prikazala sam upravo za njihovo oslobođenje. Koje li radosti. Kojega li blaženoga ushita vidjevši kako idu Gospodinu. I koje li milosti i vojske na nebu da moli i zagovara za mene i moje.
"MOJA KĆER JE HODAJUĆE GOSPINO ČUDO"
Prolazilo je vrijeme ja sam nastavila ići na svetu misu svaki dan, moliti, ostala sam član svoje zajednice. I tako već skoro 13 godina.
Imala sam tada 21 godinu kad mi se to sve dogodilo. Sada sam udana žena, majka 3 curice. Ostala sam trudna još jednom ali sam izgubila sam bebu. Srce je prestalo kucati. Rana je trudnoća bila. Molila sam ako je Božja volja da joj srce počne kucati. Znam On to može. Ali ja sam prihvatila da je na nebu. Otišla je prečicom gore. Sad imamo jakog zagovornika na nebu.
Trudnoće su mi sve bile izrazito teške sa teškim i dijagnozama i porodima. Moja druga curica je jedva preživjela prvu noć svoga života. Imala je teške srčane mane. Sada nema ništa. Hodajuće Gospino čudo. Utroba je bila prokleta u reakcijama a sada me Gospodin blagoslivlja novim životima.
Molila sam žarko i hodočastila da dobijem kršćanskoga muža. Dobila sam muža. Ali nije bio u vjeri kao ja. Bio je tradicionalan kršćanin. Karizmatske zajednice, ezgorzicmi, predbračna čistoća su mu bile nepoznanice. Ali iz ljubavi prema meni se počeo otvarati Isusu i sve to prihvaćati.
Mnogo puta to bude križ ali Gospodin blagoslivlja obilno. Imam ja mnogo još hodati do žene vrsne i učiti se biti bolja osoba. Imam ja još mnogo raditi na sebi, ali znam kome pripadam i čija sam. Imam u životu mnogo kušnji. Mnogo puta padnem al se svaki put ustanem.
I dalje pohađam sv misu skoro svaki dan. Molimo zajedno krunicu. Djeca su jos mala i učim ih o velikom čovjeku Isusu. Imala sam kušnje u svakoj trudnoći, gledala bolesti u oči i svaki put je pobijedio Križ. Krunica koju molimo. BezgreŠno Srce kojeme smo se posvetili. Puno bih ja imala još za pisati ali bi bilo predugo.
Mogu zahvaliti časnoj sestri koja je nesebično dala svoje vrijeme, svoje znanje, svoju ljubav i približila Boga i sakramente. Uvijek je centrirala Isusa i samo Njega. Zahvaljujem svojoj obitelji koja je bila i ostala uz mene a Isus je povezao naša srca u neraskidivoj vezi zajedništva.
Zahvaljujem svojoj molitvenoj zajednici na molitvama, postu, zajedničkim devetnicama i ohrabrenju. Zahvaljujem svećeniku koje obavljao službe ozdravljenja za mene, divan je!
Zahvaljujem karizmaticima laicima koji su molili za mene i mnogi ostali u mome životu kao dobri prijatelji. Hvala! Zahvaljujem svima koji su molili za mene i ostali uz mene. Također zahvaljujem i onima koji su ogovarali, koji su se rugali te ismijavali i širili laži jer su me učinili čvršćom osobom i boljom.
Najvišu hvala koju moje srce može dati pripada mome Gospodinu. Ja sam Njegova i u Srcu Njegovu je moj život. Mojoj nebeskoj Majci, mome Duhu Svetome i Bogu mome Ocu mome. Svim anđelima i mome čuvaru dragome.
PORUKA SVIM ČITATELJIMA
Ono što tebi mogi reći drage brate u Kristu ljubi Boga svoga. Budi muškarac poput Isusa. Ljubi predbračnu i bračnu čistoću. Nemoj zbog žene, trenutka zadovoljstva staviti Isusa po strani. Znamo koje su zapovijedi i zakoni Gospodinovi, što je grijeh i koju težinu i kaznu nosi. Odaberi Isusa prvoga i daj Mu uzde a On će blagosloviti, nagraditi.
Tebi draga sestro kažem ljubi i poštivaj svoga zaručnika/ supruga ali ne dozvoli da predbračni odnosi ni zaštita u braku unište vašu ljubav. Neka blagoslovi Gospodin oltar vaše ljubavi na Njegov način. Otvorite se životu pa imali prvo ili peto ili sedmo; Bog ga je zamislio, htio i želio.
Svjedočim svojim životom da postoji Bog te da postoji i sotona. Svjedočim poput mnogih da je pobjednik Isus Krist nad svakim zlom.
Nema druge istine osim ove; stvoreni smo za vječnost i svi ćemo polagati račun pred Bogom u onaj dan. Otkupljeni ste Krvlju Njegovom i nikakve tamne sile nemaju vlasti nad vašim životom. Oprani ste Krvlju Jaganjčevom te hrabro u ovaj svijet koračajte svjedočenjem i življenjem kao slobodno i ljubljeno dijete Božje.
Sotona ne spava. Vlada ovim svijetom i uništava sve oko sebe.
Prepoznajte zamke zloga i oduprite se štitom i mačem kojega je dao Isus. Onaj koji se brine za vrapce i ljiljane poljske kako li neće tek za tebe i mene?
Brani život, ljubi Boga i svoju zemlju u koju te ostavio da bude opet slobodna i ponosna jer istina je; natopljena je krvi nevine djece i psovkom i kletvama. Kad bi mi kršćani sebi podsvijestili snagu živoga Boga u nama sve bi bilo drugačije.
Uz zajedništvu vaših ljubljenih anđela čuvara neka vas Otac silno blagoslovi i udjeli otvorenost Njemu koji je Put Istina i Život.
Slava Božja je tu!!
Ljubljeni u Kristu šaljem vam ovo svoje svjedočanstvo kao zahvalu našeme Isusu. U Ime Isusovo!
Vaša čitateljica
(na zahtjev čitateljice iz razumljivih razloga, svjedočanstvo objavljujemo anonimno)
ZABRANJENO PREUZIMANJE ČLANKA BEZ DOZVOLE
