Vlč. Charbel Richard Grbavac:
„Rođen sam 1972. godine u gradiću San Gabrielju a odrastao sam u mjestu Huntington Beach, kraj Los Angelesa, Kalifornija. Potječem iz hrvatske hercegovačke obitelji porijeklom iz Graba i Grabovnika blizu Vitine. Imam još dva brata. U životu sam mislio da ću po zanimanju biti zubar, ali na kraju su naš domovinski rat i Međugorje potpuno preokrenuli moj život. Prvi put sam bio u Međugorju 1982. godine kao desetogodišnji dječak. Drugi put sam bio 1990. godine baš kad se događala „balvan revolucija“ i barikade na Plitvicama, kad je krenula hrvatska vojska protiv jugoslovenskog čudovišta.
Kad je počeo rat 1991. pitao sam se zašto se to događa, zašto tolike muke i stradanja… Nisam mislio na sebe, nego sam se pitao kako ja mogu tu pomoći, kako ja mogu nešto učiniti za Hrvatsku, za moju obitelj koja se ovdje bori.
Treći put sam se vratio u Međugorje 1992./93., godine, bilo je vrijeme oko Božića. Tada sam naime iza druge godine studija stomatologije uzeo slobodnu godinu u kojoj sam otišao u Španjolsku s namjerom učenja španjolskog jezika. U to je vrijeme već bio rat u našoj domovini. Tada sam osjetio u duši neki poseban Božji zov da me zove biti svećenikom. Vratio sam se u Kaliforniju i nastavio svoj studij stomatologije, ali sam bio drugačiji: počeo sam ići na Misu svaki dan, učlanio sam se u molitvenu grupu, počeo pohađati satove katekizma gdje sam više saznao o temeljima naše vjere. Kad sam završio petu godinu stomatologije, shvatio sam da sada trebam ozbiljno razmisliti što ću dalje sa svojim životom. Opet sam si uzeo vrijeme od godine dana da molim i malo dobro o svemu promislim. Ušao sam u nadbiskupijsko sjemenište u Los Angelesu, ali sam ipak nakon dvije godine shvatio da svoj svećenički poziv želim živjeti na dubljoj razini – u nekoj redovničkoj zajednici. 1998 godine sam došao u samostan „St. Michael's Abbey“ u Orange County. To je samostan zajednice Norbertijanaca, jednog starog reda koji je osnovao sv. Norbert 1124. godine u Francuskoj. Danas u samostanu živi nas 53 svećenika i 35 bogoslova. Imamo duhovni život u samostanu (osobne i zajedničke molitve časoslova i krunice, klanjanje) otprilike 5 sati molitve na dan. Uz to neki svećenici rade i na župi, predaju u školi, u bolnici, u zatvoru… To je naš „prvi red“. „Drugi red“ su časne sestre otvorenog i zatvorenog tipa (njih 45) i „treći red“ su laici za koje jedanput na mjesec imamo duhovne vježbe, kateheze, uglavnom to su osobe koje žele živjeti svoj vjernički život malo dublje i ozbiljnije.
Zadnje tri godine sam direktor katoličke škole SS. Peter and Paul School u Wilmingtonu, Los Angeles u našoj župi, a također radim i u istoimenoj župi koja je dosta velika. Nedjeljom imamo po 8 svetih misa na tri jezika: latinska misa u 6,30, zatim 4 mise na španjolskom jeziku i 3 mise na engleskom. Također dvije nedjelje mjesečno (prva i treća) slavim svetu misu u San Pedru koji je blizu nas u Los Angelesu na hrvatskom jeziku, a 2. i 3. nedjelju slavi jedan svećenik Isusovac.
Hrvatski jezik sam naučio u obitelji. Otac je bio vrlo strog i zahtijevao je da kad god nema stranaca u kući, govorimo hrvatski. Svake nedjelje smo se sat vremena vozili na hrvatsku misu, a svakog petka smo išli u hrvatsku školu, učili smo hrvatske običaje, folklor. Crkva je bila centar života. Moji roditelji imaju hrvatsku putovnicu i iako žive već dugo godina vani, cijela moja obitelj doživljava Hercegovinu kao svoju domovinu, duboko nam je u srcu to da se osjećamo kao Hrvati.“
Ja sam rođen u Americi, američki hrvat, ali često dolazim ovdje u posjet svojoj rodbini i na godišnji odmor. Posebno volim doći u Međugorje, da se ovdje zahvalim Bogu i Gospi za svoj život, svoj poziv, svoju obitelj, svoju vjeru… Odvojim od odmora par dana za boravak u Međugorju, jer tako mogu više biti hodočasnik, a ne samo turist koji obilazi ljepote Hercegovine.
Obitelj mog oca je brojna, ima ih devetoro braće i sestara i nedavno su se svi skupa okupili u rodnoj kući u Grabu. A moj stric Slobodan Grbavac napisao je i knjigu o našoj obitelji koja se zove “Na tri kontinenta“ jer su potomci iz naše obitelji rasuti po Evropi, Americi i Australiji. U knjizi je želio pokazati sudbinu hrvatskih iseljenika. Inače on puno radi za Hrvatsku.“
Što za tebe znači Međugorje?
„Međugorje je Božji dar svijetu. Bog je ovdje poslao svoju Majku da nas očuva od svijeta kako bi upoznali da je Isus pravi Put Istina i život. Gospa već 37 godina pomaže da se ljudi ne izgube u kulturi svijeta. Jer jako se lako izgubiti, toliko je napasti. Teško je živjeti pravi život: pravedan, vjeran i čist.
Međugorje je dar svijetu kako bi ljudi vidjeli i čuli Božji poziv da se probude i da spoznaju da je prava radost biti sa Bogom, imati Isusa Krista u sebi, osjetiti njegovu ljubav.
Svatko želi ljubav. Biti ljubljen je najveće čovjekova potreba. Zašto je toliko samoubojstava kod nas u Americi,odnosno u razvijenim zemljama, zato jer ljudi nisu upoznali Božju ljubav, ne osjećaju se ljubljeni i zato njihov život nema smisla.
Nekad me plaši ova silna ovisnost mladih o internetu, o facebooku na kojem očajnički traže odgovor na svoje pitanje što drugi kažu o meni. Želim im poručiti kako to nije važno – najvažnije je ono što Bog misli o meni. A za Boga ja sam njegovo ljubljeno dijete. I jedino u tom iskustvu leži pravi MIR!“
Paula Tomić/medjugorje-info.com
