Bila je to s jedne strane podrška prvoj kršćanskoj (katoličkoj) televiziji u Hrvatskoj, a s druge strane moje osobno prekrasno iskustvo. Dakle, veličanstveno je bilo gledati 10-tak tisuća (velikom većinom) mladih ljudi koji puna 3 sata slave Boga pjesmom. Dok je jedan dio njihovih vršnjaka po zagrebačkim kafićima čavrljao sa frendovima, drugi dio pijan teturao po Zagrebu, a treći dio se nije odvojio od svog kompjutora ili mobitela pretresajući na fejsu najnovija zbivanja, oni su molili (jer tko pjeva dvostruko moli, reče sv. Augustin!). Moram priznati da mi je to bilo do sada jedno od najsnažnijih iskustava, uz Misu mladih u Palmotićevoj gdje sam vidio 500-tinjak mladih koji slave euharistiju petkom navečer, i tako svakog tjedna.
Više značenja ima ovaj koncert. Jedno je osobno iskustvo vjere, katoličke vjere, vjere u Isusa tih mladih ljudi. Drugo je snažna poruka - IMA NAS MLADIH KRŠĆANA JOŠ!, Nismo izumrli, nisu se svi mladi udaljili od Krista i Crkve! Treće je silna poruka javnog svjedočenja vjere u društvu u kojem se propagira sve samo ne Bog, u kojem se mlade silno želi "navući" na ateističko-liberalni svjetonazor u kojem je "dopušteno sve što ne ugrožava drugog". Silno i snažno javno svjedočanstvo vjere - MI SMO MLADI KATOLICI I TOGA SE NE STIDIMO!!! Prekrasno! Drago mi je da sam bio svjedokom toga! I još preko 50 mladih Brođana! Dok sam promatrao taj koncert, tolike ruke uzdignute prema nebu, ne prema pjevaču kao idolu, nego prema Kristu, osjetio sam: U Hrvatskoj se nešto kreće, nešto novo, nešto mlado, nešto nezaustavljivo! Drago mi je da sam dio toga! Mladi se bude kroz tolike udruge i (župne i molitvene) zajednice mladih katolika. Ne smijemo ostati slijepi na to! Netko će reći: Ah, skaču kao na nekom koncertu pop ili rok glazbe, sve je to isto, mladi vole koncerte! Vole pjevati i skakati, dizati ruke i plesati! Ali ovdje je svaka, baš svaka pjesma bila upućena Bogu, neprestano kršćanske poruke spasenja.
To nije bilo skakanje kao na svjetovnim koncertima, to je bila molitva. Promatrao sam lica mnogih mladih, nema tu euforije za nekim pjevačem kojeg obožavam i koji mi je idol, tu je bila proživljena molitve kroz pjesmu, a sve usmjereno Kristu! Naravno, na mladenački, razigrani, raspjevani i rasplesani način. A zašto ne? Tako mladi doživljavaju svoje emocije, svoju vjeru, svoju tugu, svoju radost.
Drago mi je da sinoć bijah u Ciboni :)
Vlč: Robert Farkaš/FB "Srce Isusovo" Molitvena zajednica
