Riječi su psalma 23. a predstavlja jedno od najljepših biblijskih poglavlja o predanju i životu bez straha kroz ovu dolinu suza kojih bi se uvijek trebali podsjetiti.
Koju i kakvu snagu ima sveta ispovijed kada neprekidno živimo u strahu naročito u ovo vrijeme pandemije koronavirusa ali i zbog nedavnog potresa u Zagrebu zbog kojeg još mnogi strepe govori nam ovo snažno svjedočanstvo naše čitateljice koja se doslovno preko noći oslobodila svojih strahova. Vjerujemo da će mnogi koji proživljavaju isto u njemu naći izlaz i iz svojih. U nastavku ga pročitajte:
Potaknuta novinskim člankom pod nazivom „Ostajem doma, ali zauvijek“ kojeg sam dobila od svojeg svećenika odlučila sam posvjedočiti o najjačem alatu protiv bezizlaznog straha, tjeskobe i depresije nastalim COVID-om 19 i snažnim potresom u Zagrebu.
Željela bih reći toj djevojci kao i svima koji su u takvom stanju da postoji način kako se toga brzo i lako može riješiti. Naime, korona koja nas je zatvorila u domove, odvojila od bližnjih usadila nam je strah od bolesti, neizvjesnosti radnog mjesta, gubitka radnog mjesta, neimaštine, gladi, boli i patnje i činjenice da nikada ništa više neće biti isto. Kao da nam to nije bilo dovoljno onda nas je ranog jutra 22. ožujka 2020. pogodio potres.
Sve nas je preplavio potpuni očaj kao da je smak svijeta osobito one kojima su domovi teško oštećeni. Moj dom je teško oštećen i po preporuci statičara ne smijemo više živjeti u njemu. Morali smo ga napustiti, ali nakon 3 tjedna smo se vratili, jer je naivno bilo očekivati da će nama i drugima Grad dodijeliti privremeno stanove, a rodbinu kod koje smo bili nismo više željeli opterećivati. Strah koji sam proživljavala od potresa bio je nepodnošljiv. Mjesec dana spavala sam odjevena jer sam ga očekivala svake sekunde. Svaki podrhtaj u meni je izazivao smrtni strah. Inače sam karakterno jaka osoba i mogu s lakoćom prevladati sve strahove, ali s ovim sam se mučila mjesec i pol dana. Psiholozi bi rekli dobro je o tome razgovarati, što sam i činila, ali nije pomoglo.
Molila sam svakodnevno krunicu i tražila snagu u molitvi, jer strah nije od Boga kako kažu vjernici što sam i sama govorila ali sve do potresa. Razgovarala sam s Gospodinom, stavljala vjeru ispred straha, ali i to mi nije pomoglo. Nakon mjesec i pol dana agonije neprestanog straha, nespavanja, nefunkcioniranja, depresije odlučila sam otići do svog župnika i ispovijedat grijeh koji me potpuno iscrpio. Mislila sam si, kad ga se već ne mogu riješiti barem da ga ispovijedim jer je zadržavanje straha grijeh.
Sjedim pred svojim župnikom i nađem se kako pokušavam zatomiti taj grijeh jer on ukazuje na slabost a to moj ponos ne dopušta i neugodno mi je pred njim, jer ponavljam, nisam karakterno strašljivac. Međutim, iz mene izleti sva ta jad i predam je Gospodinu preko ispovijednika. U taj isti čas se svećenik trzne, duboko zagleda u moje oči i blago klimne glavom sa smješkom. Razriješi me grijeha. Mislim si kako sam negdje sada ispala kao malo dijete, ali opet si mislim Bože ovo mi je jednostavno TREBALO. Ne mogu sama.
Otišla sam doma. Činila sam kod kuće sve uobičajene stvari, ali sam ovaj put osjetila i trun užitka i mira kojeg već mjesec i pol dana nisam osjetila. Pomislila sam, vjerojatno umišljam. Taj put nisam uobičajeno legla u 1.00 iza ponoći kada me inače umor slomio već sam legla u 10.00 sati, umorna i tog trenutka nije me bilo briga za strah. Čak sam se presvukla u pidžamu. Spavala sam kao netko tko nije spavao mjesec i pol dana.
Još uvijek mi nije bilo jasno kako se tako naglo dobro osjećam. Mislila sam si pa zar je moguće da me je Gospodin doista u punom smislu riječi RAZRIJEŠIO GRIJEHA STRAHA?! Otišla sam na posao pjevajući. I tako taj dan i sve dane poslije.
Inače, vjerujem u razriješenje grijeha ali očito nisam vjerovala u punom smislu do tog dana. Na tomu sam zahvalna dragom Bogu jer funkcioniram u punom sastavu i u potpunosti preporučam svima koji se bore sa strahovima svih vrsta, jer doista Bog je s nama i zato mu pripada sva Slava!
Božji blagoslov svima!
Vaša vjerna čitateljica iz Zagreba
