Radi kao zidar, ali uz to zajedno s obitelji vodi KUĆU ZA PRIHVAT mladih osobe s problemima (CASA DI ACCOGLIENZA).
Rudi za sebe kaže da je dijete zajednice Cenacola, mali Cenakolino, kojemu su majka Elvira i dečki iz zajednice puno pomogli da sredi svoj život i počne ga graditi na Bogu.
„Imao sam veliku dar da sam cijelu jednu godinu (1998.) mogao provesti u zajednici Cenacolo ovdje u Međugorju i da sam kroz to vrijeme mogao upoznati fra Slavka Barbarića i čak uspostaviti s njim baš jedno lijepo prijateljstvo budući da je cijelu tu godinu bio moj ispovjednik.
Posebno se sjećam svog prvog iskustva s njim. On je osim svog svećeničkog poziva bio i psihoterapeut, a ja sam imao 30 godina i iza sebe puno godina pokušaja oslobađanja od ovisnosti uz pomoć različitih zajednica baziranih na psihologiji i psihoterapiji. Sa dolaskom u zajednicu Cenacolo u kojoj se više insistiralo na molitvi, osjećao sam se potpuno zbunjeno jer sam i sam tokom svih tih godina psihološkog pristupa postao potpuno „psiholođiko“ - nakljukan pojmovima poput unutrašnje introspekcije, analizom svojih odnosa, proučavanjem svojih rana od majčine utrobe…
Na toj prvoj ispovjedi sa fra Slavkom požalio sam mu se kako sada više ništa ne razumijem i kako ne znam koji sada psihološki pristup zauzeti. Fra Slavko mi je tada rekao kako trebam ostaviti sve te psihološke stvari koje nisu od Boga, nego da naprotiv otvorim svoje srce Božjem djelovanju. Tako sam i pokušavao, i nedugo nakon tog savjeta, na klanjanju koje sam imao od 1-2 sata u noći doživio sam veliku milost u molitvi. Obasjalo me svjetlo Duha Svetoga, obuzela me toplina poput vatre. Ja sam bio sklupčan, povijen pod pritiskom tuge i tereta svih tih godina drogiranja, nisam znao kako se izvući iz toga, nisam vidio izlaz. Te večeri sam puno plakao, kroz plač se moje srce otvorilo, i te večeri Isus je slomio okove koji su me držali zarobljenog, uspio sam izaći iz tog svog tunela i vidjeti svjetlo. Od tada je započeo za mene skroz jedan novi put, uspio sam srediti svoj život.
Zahvaljujući Zajednici, ali evo i zahvaljujući i fra Slavku koji mi je tada rekao pravu stvar. Tek kad sam pustio svu tu „svoju psihologiju“ uspio sam otvoriti srce Isusu, a otvorivši srce Duhu Svetom, Isus i ova sveta međugorska zemlja pomogli su mi postati bolji čovjek. Od tada je prošlo 20 godina i trudim se svojoj obitelji i drugim ljudima dati dio ovih milosti koje sam i sam iskusio u svom životu.
