Sad u svojoj zrelijoj dobi shvaćam pravi smisao i poruku ove rečenice. Kao maloj djevojčici nakon smrti moje bake u ruke mi je došao njezin molitvenik. U njemu sam uvijek pronalazila svoje prve molitve (jutarnja, večernja, molitva za roditelje, braću, sestre, prijatelje, neprijatelje, molitve za različite potrebe ...). Čitajući ga vjera i Bog postajali su mi sve bliži, a molitve u njemu činile me sigurnijom, oslobađale me straha i ulijevale duboko povjerenje. Tad nisam znala da sam u rukama svake večeri držala molitvenik "Srce Isusovo spasenje naše". Vrijeme je odmicalo, a ja u molitveniku naiđem na sv. Margaretu Mariju Alacoque i posvetnu molitvu presvetom Srcu Isusovu. Nisam ni trunke dvojila, već krenula upoznavati tajne Božje ljubavi i razne načine pobožnosti Srcu Isusovu.
Danas kao žena, supruga i majka znam da me je On izabrao, poveo i uveo u pobožnost njegovu Presvetom Srcu još kao djevojčicu. Cijelo vrijeme sve me više privlačio k sebi, a ja toga nisam bila svjesna. Očito me obuzeo svojom ljubavlju da ga pratim s velikim povjerenjem.
Ono što me danas najviše privlači k Njemu je poniznost i blagost (o kako je divna krunica Presvetog Srca Isusova). Osobine, odnosno kreposti koje čovjeka uče da bude ono što jest, odnosno da prepozna ono što On očekuje od nas. Prihvatiti sebe u svoj poniznosti, a u predanju Njemu odreći se sebe i moliti za milost i ljubav. Kad osjetim Njegovu ljubav nije mi ništa drugo činiti, nego istu davati bližnjima i onima koje susrećem. Tako postajem Njegova posuda ljubavi iz koje se ona izljeva prema onima koji ga još nisu upoznali. Osloboditi se sebičnosti u davanju onoga što smo primili. Budimo Njegova živa slika i prilika i uvijek spremni na otvoreno primanje ljubavi i nesebično davanje!
Supruga i majka
