Moj duh sve je više klonuo, a duša mi je bila tako uznemirena i opterećena. Ništa mi nije išlo od ruke- barem se meni tako činilo. Još samo tri dana, tri duga dana puna nestrpljivosti i tjeskobe dijelila su me od tog ispita. Odlučih se potruditi napraviti barem svoju prezentaciju na njemačkom. Bilo je to za mene "mučenje" jer nisam bila zainteresirana za učenje stranih jezika, štoviše previše sam u učenju kasnila za onim "naprednim". No prezentaciju sam naučila, uistinu jesam. Bilo je naporno i teško, no nekako sam to prihvatila. Iako sam je dugo učila, ipak duboko u srcu osjetih da se ne trudim dovoljno. Učila sam više-manje površno. Željela sam za što manje rada i truda postići što bolji uspjeh. Tako to biva kad nešto radiš u zadnji tren. Možda nisam dala sve od sebe, no to i nije toliko bitno koliko je bitno da sam barem pokušala! Otkrit ću vam zašto.
Kad sam uzela u ruke njemački da ga naučim, misli su mi neprestance lutale i nisam se nikako mogla skoncentrirati. Budući da sam od onih osoba koje lako odustanu čim posumnjaju u ostvarenje svojeg cilja, odlučila sam ipak učenje zamijeniti spremanjem džungle (inače moja soba) .
Shvatih da je strah od neuspjeha koji put gori od samog neuspjeha. U tom trenutku bila sam spremna sve uraditi, samo da izbjegnem učenje. I tako se dogodilo. No sve što se u životu događa, događa se s nekim razlogom. Treba imati na umu, da uvijek postoji Onaj koji cijeni i samu mrvčicu našeg truda, koji je s nama iako mislimo da smo potpuno samo. Da, On je uvijek tu da ponese naš teret, pogotovo onda kad mi više ne možemo dalje.. I kada mi odustanemo, On vjeran ostaje!
Spremajući sobu naišla sam na kovertu koju mi je prije par dana poklonila jedna časna sestra. Otvorivši kovertu, pronađoh u njoj ključ , koji mi je otvorio vrata uspjeha. Bijaše to trodnevnica, Molitva Božanskom Srcu Isusovu i Prečistom Srcu Marijinu, po zagovoru sluge Božjega, Josipa Stadlera. U srcu osjetih poziv da je molim prije ispita, te vjeru da ću položiti ispit ako budem ustrajna barem u toj trodnevnici. Nakon kratkog razmišljanja odlučila sam da ću je ipak moliti : "Mogu pokušati. Nemam što izgubiti." I molila sam je za vrijeme časa Milosrđa. Treći dan trodnevnice bio je dan mojeg ispita. Izmolivši ujutro trodnevnicu, otišla sam i na sv. Misu. Jutarnja molitva, liturgijska čitanja, evanđelje - sve je bilo tako ohrabrujuće kao da se On obraćao baš meni. Moje je srce postalo začuđujuće smireno.
Odjednom shvatih da je strah od neuspjeha bio jači od mene, al' ne i od Njega. Znala sam da će On sve providjeti na dobrobit svakoga. Ako je Njegova Volja da padnem - past ću, al' s vjerom da će mi On pružiti Ruku da se s dna podignem. A bude li Božja Volja da položim ispit iz njemačkog, unatoč svojem neznanju čiji je jedini uzrok moja lijenost, odlučih se zahvaliti Bogu tako što tu Milost neću čuvati sebično samo za sebe, nego ću je podijeliti i s drugima svjedočeći Njegovu Ljubav.
Na dan ispita očajnički sam molila Josipa Stadlera i druge svece da me zagovaraju kod Boga, a Presvetu Majku sam zamolila da mi od svojeg Sina isprosi Milost da položim ispit. čak sam i prijatelje molila da mole za mene. Bila sam svjesna koliko je moćna molitva, jer posjeduje nadnaravnu Snagu. Malo prije ispita, stigla mi je ohrabrujuća poruka od prijateljice : "Dok sam s Tobom, Bože, ne bojim se ničega. Neka bude Volja Tvoja, jer Ti, samo Ti znaš što je najbolje za mene. Ti budi Gospodar mojeg života. Duše Znanja, ispuni me, posveti me, osnaži me i vodi me!" To je to! On moj Pomoćnik i Spasitelj je sa mnom, koga da se bojim? Bez straha sam izašla na ispit. Nisam znala što napisati, što reći, što odgovoriti.. No u jedno sam bila sigurna. On je tu i On mi pomaže. Sve ono što nisam znala, u srcu sam razumjela. On mi je poslao ljude pomoću kojih me vodio, prosvjetljivao i ohrabrivao. Sve sam slabije znala, osim one prezentacije koju sam pokušala što bolje naučiti. Ta prezentacija mi je omogućila da položim ispit! Nisam mogla vjerovati koliko gluposti mogu izreći u 5 minuta, a što je nevjerojatno - unatoč tom' položila sam ispit bez problema! Sigurna sam da je On imao prste u tome. Jer kad se Njemu prepustiš, sve ide kako treba! Da nisam pokušala, ne bih ni uspjela. Kad malo razmisliš, zar ne bi i On kojem je stalo do tebe više neg' ikom, želio da uspiješ? Samo to što pokušaš, samo malo truda Njemu mnogo znači i On to veoma cijeni!
On nas jača da ustrajemo do kraja, iako mi toga često nismo svjesni. Pokušati i pasti nije isto kao stajati na nogama i gristi se što nisi pokušao! Vjerujte mi, ovo drugo je gore! Položila sam ispit. Ali ovaj put nisam ja uspjela, nego je to On uspio kroz mene. Jedino što mogu reći je : "SVE MOGU U ONOM KOJI ME JAČA!" S Njim i nemoguće postaje moguće. Zato ako želiš ostvariti snove, prvo se moraš probuditi. Ako želiš postići svoje ciljeve, prvo moraš spremno krenuti u borbu. Ako želiš pobijediti, prvo moraš pobijediti strah. Želiš uspjeti? - POMOLI SE! DJELUJE.
