Novac, droga, alkohol, blud… samo su ga vukli sve dublje u ponor očaja. „Pun mi je život bio grijeha, opačina‟, kaže Roko. Stoga je jednoga dana odlučio otići na vrh zgrade i baciti se s nje. Shvativši da to nije pravi put, vraća se u svoj stan i odlučuje boriti se da se vrati Kristu. Uzeo je u ruke raspelo i rekao: „Možeš mi uzeti sve, ali moja duša ide k Bogu.‟ Nekoliko dana nakon toga, prijatelji ga vode u Šurkovac, na duhovnu obnovu fra Ive Pavića, gdje se sve u njegovu životu počinje mijenjati nabolje i on počinje osjećati da napokon ide u pravom smjeru. Otišao je na hodočašće i u Međugorje i kaže: „Otada ništa u mom životu nije isto‟.
Roko je bio član MZ „Srce Isusovo“ a sada je Kristov vojnik, član i suutemeljitelj MZ Sveti Šarbel u Križevcima koja je uspjela dobiti na trajno štovanje relikvije ovog velikog sveca iz Libanona.
