”Moje ime je Silvija. Imam 40 godina i živim u Velikoj Gorici. Kad sam imala 16 godina oboljela sam od najtežeg oblika dijabetesa. Odmah sam bila na inzulinu 6 puta dnevno. Novi problemi počeli su u prosincu 2012. kada su mi popucale kapilare u očima. Prva operacija desnog oka bila je 28.05.2013. a zatim su uslijedile još dvije na desnom oku i jedna na lijevom. Tada sam bila potpuno slijepa. Dva tjedna nakon operacije počela sam viđati sjene lijevim okom (0.025%) što znači da sam bila slabovidna 90% pa sam od tada u invalidskoj mirovini.
Poslije druge operacije pojavio mi se glaukom (očni tlak). Od tada sam koristila više vrsta kapi i tableta a najjače su bile Diamox koje je bilo teško nabaviti u Hrvatskoj. Kao posljedica glaukoma pojavile su se još i jake i neizdržive glavobolje. Liječnici su mi rekli da se naučim živjeti tako, te da može biti samo još gore.
Na kontroli u rujnu 2015. odlijepila se retina na desnom oku što znači da me je čekala nova operacija prije koje sam otišla u Šurkovac kod fra Ive Pavića. Na kontroli prije operacije dr. Šarić iznenađeno je govorio kako mu se to nikad nije dogodilo u karijeri da se retina oka namjestila i zalijepila sama od sebe. Tada je moja vjera još više ojačala jer sam shvatila da Gospodin radi na meni, mojoj vjeri i mom zdravlju.
U siječnju 2016. prvi puta sam došla na karizmatski susret Udruge Snaga za život u Sigetu gdje se dogodilo novo čudo. Nakon susreta su Dražen Bušić i vlč. Mihael Kos ostali moliti za nas petero u kapelici. Od tada su mi nestale nesnosne glavobolje pa sam smanjila lijek za 1 tabletu dnevno znači da od tada pijem 2 dnevno. Kroz karizmatske susrete u Sigetu moja vjera i zdravlje sve su više jačali, propustila sam samo dva susreta. Bila sam još jednom u Šurkovcu, u Petrinji kad je vlč. Sudac bio i 2 puta kod vlč. Mihaela u Turnašici.
U međuvremenu sam izbacila tablete Diamox na svoju ruku bez doktora. 17.06. sam ponovo bila na susretu koji je vodio Dražen Bušić koji je u jednom trenutku po daru spoznaje rekao da Isus ozdravlja slabovidne osobe. Tada još nisam bila svjesna da se to odnosi i na mene. Sljedeću nedjelju otišla sam u Turnašicu na sv. misu kod oca Mihaela, no niti tada još nisam bila svjesna ozdravljenja. Sutradan je za mene molio i brat Josip, ali niti poslije toga nisam bila svjesna da me Gospodin ozdravio. Dva dana kasnije imala sam osjećaj da moram probati naočale za daljinu i gle ČUDA BOŽJEG, vidjela sam jasnije. Od tada se mogu sama kretati bez straha, čak sam se uspjela i našminkati za ovaj zadnji karizmatski susret.
SLAVA GOSPODINU i hvala svima vama koji ste učvrstili moju vjeru!”
Autor: Silvija Pavošević
