Kako prenose mediji za Ulfa i Brigittu bio je to dug proces u kojem su otkrivali nove stvari. Na tom dugom putu obraćenja pastor Ekman kaže: ''Vidjeli smo veliku ljubav prema Isusu i zdravu teologiju, zasnovanu na Bibliji i klasičnoj doktrini. Iskusili smo bogatstvo sakramentalnog života. Vidjeli smo logiku u solidnoj strukturi za svećenstvo koje čuva vjeru Crkve i prenosi je s jedne generacije na drugu. Sreli smo etičnu i moralnu snagu i dosljednost koja se usuđuje suočiti s današnjim sekularnim mišljenjem, i ljubaznost prema siromašnima i slabima. I posljednje, ali ne najmanje važno, došli smo u kontakt s predstavnicima miliona karizmatika katolika i vidjeli smo njihovu živu vjeru.''
Za mnoge protestante ova vijest je izazvala ''šok, ljutnju, tugu, očaj i zbunjenost'', dok su drugi odahnuli jer su Ekmanove otvorene simpatije prema Katoličkoj crkvi posljednjih godina napokon prekinule nagađanja o njegovom mogućem obraćenju na katoličanstvo. ''Sve je ovo bilo i atraktivno i izazovno'', kaže Ekman, ''doista je to bio izazov za naše protestantske predrasude, i uvidjeli smo da u mnogim slučajevima nismo imali nikakve osnove za kritično sagledavanje tih predrasuda. Imali smo potrebu upoznati bolje katoličku vjeru. To nas je dovelo do toga da smo shvatili da je ustvari Isus Krist bio taj koji nas je uveo u jedinstvo s Katoličkom crkvom.'' Iz govora pastora Ekmana može se zaključiti da ekumenizam koji teži k jedinstvu kršćana nije neka, kako sam kaže, ''nedefinirana smjesa'', već povratak u krilo majke Crkve.
U svojoj ispovijesti Ekman spominje početak njegovog puta k obraćenju koji je nastao u potrazi za jedinstvom Tijela Kristova: ''i tako smo došli u kontakt s mnogim sljedbama, pa tako i s Katoličkom crkvom koja potiče od apostolskih dana. Toliko je puno toga što smo otkrili u Katoličkoj crkvi, a nismo prije znali. Imali smo vrlo negativne stavove prema Katoličkoj crkvi, i bio je to jedan oslobađajući osjećaj vidjeti toliko pozitivnih stvari, potpuno drugačijih, koje nismo bili u stanju vidjeti ranije uslijed nedostatka znanja i udaljenosti. Rekao sam u prošlosti dosta stvari koje su nanosile štetu katolicima i koje su ih uvrijedile. Nisam to želio, ali jednostavno u mnogim slučajevima nisam znao bolje. Kroz sve ove pozitivne stvari koje smo doživjeli Gospodin nas je vodio i osjetili smo da nas Gospodin poziva da se sjedinimo s Katoličkom crkvom. Možda to izgleda jako radikalno, ali mi imamo mir i uživamo u ovoj odluci. Možda od vas netko sada misli, o Bože, to je najgore što sam čuo dugo vremena. Zato želim malo objasniti kako smo došli do ovog trenutka. Ako možda ne odobravate ovo, i ako reagirate s tugom i razočarenjem to je potpuno razumljivo, ne tražim od vas da se složite sa mnom, ali želim da poštujete moju osobnu odluku, odluku koju sam donio prema mojem najboljem znanju, uz puno molitve i razgovora s Gospodinom.''
Nakon toga je ukratko ispričao kako je krajem 1990ih započelo njegovo traganje koje ga je na kraju dovelo u Katoličku crkvu. Ekman je napomenuo kako je pročitao dosta knjiga koje su prilično kritizirale Katoličku crkvu, ali nikad nije upoznao katolike, niti čuo od njih samih u što oni stvarno vjeruju, uvijek je čuo o njima iz druge ruke.
