“Dolazim iz Međugorja i dolje sam planirao živjeti i raditi, ali Bog je imao bolji plan. Dolazim iz četveročlane obitelji, majka nas je učila kako moliti, kako pošteno živjeti. Dok sam bio dečko, počeo sam se propitkivati kojim smjerom mi je ići. Pred strahom od poziva kojim smjerom ići, zatvorio sam se emotivno, za dublje odnose, i za osobu suprotnog spola.
Odrastali smo u ulici kraj Križevca gdje je bilo puno djece i kao dečko u toj ekipi radili smo svakakve gluposti i kako smo odrastali bili smo sve življi i naše gluposti su bile sve veće.
Voljeli smo motore i brzinu
U Osnovnoj školi smo počeli voziti automobile po cesti i to je nama bilo normalno. Vozio sam i motore i imali smo svoj moto klub gdje smo se okupljali. Jako puno je bilo kritičnih situacija, gdje nas je Bog uistinu sačuvao. Baš smo bili živi i divlji. Pored Crkve smo se pravili fini, a nakon 200 metara smo bili divlji. Jedan period sam čak završio i u zatvoru.
Bila je jedna nedjelja ,početak korizme kad sam s prijateljem dogovarao gdje ćemo se voziti na cesti ili po polju. Bio je predivan dan i razgovarali smo, prijatelj je otišao na podnožje Brda ukazanja i kada je izbjegavao auto pao je s motora, to je bio težak pad i znali smo da je ozbiljna situacija i došla je hitna, odvezla ga u bolnicu.
Pad s motora i početak molitve
Za kratko vrijeme sam primio poziv i išli smo moliti za njega i otišli smo na Brdo ukazanja. Prvi dana smo imali svećenika koji je predvodio krunicu, to je baš bilo teško i tragično. Bilo je jako puno ljudi i izmoli smo krunicu i dan po dan mi smo se okupljali i molili za njega. Došli su i njegovi roditelji, molili smo da Bog učini čudu da se vrati zdrav.
Nakon par dana nismo imali više svećenika i ja sam počeo predvoditi krunicu. Bilo je preko 800 ljudi. Svi smo vjerovali u čudo. Sedam dana poslije nesreće, Matijas je preminuo. To je bila velika tragedija za Međugorje.
Poslije smo išli opet moliti krunicu i dolazi njegov otac i kaže mi ako mu nismo s ovom molitvo spasili život onda smo mu na jedan način otvorili vrata raja. Sve me to počelo mijenjati, počeo sam se propitkivati o svemu i motori su mi se počeli gaditi, sve ono što sam volio počelo mi se gaditi, sve manje je bilo želje za ludovanjem, a sve više je dolazila želja za Bogom.
Opet smo se nastavili okupljati i moliti cijelu korizmu”, priča Radoslav, a cijelo svjedočanstvo pogledajte u videu:
