Naime, dana 1. svibnja 2011. godine bila je nedjelja kada se slavi Božansko Milosrđe, ujedno i dan kada se papu proglašavalo blaženim, ali i „Praznik rada“. Kako je moj suprug nekoliko dana ranije kupio auto, odlučili smo malo počastiti svoje prijatelje, pa smo za taj dan isplanirali roštilj. Sve sam pripremila u subotu… U nedjelju ujutro krenula sam na misu i tu me dotiče Božanska ljubav i ruka pape Ivana Pavla II. Prije mise stala sam s automobilom pred pekarom, kako bih uzela još jedan kruh, iako sam ga već dan prije kupila, ali neka se nađe. Kada sam u pekari obavila, izašla sam van, ali na moje veliko iznenađenje mojeg automobila nije bilo vani. Okretala sam se uokolo, tražeći ga pogledom, ali nije ga bilo. Kada sam pogledala niz brijeg ugledala sam automobil 50 m niže kako stoji upaljen… Sva protrnula otrčala sam do njega. Auto je bez ogrebotine stajao tamo. Žena koja je gledala kako se spušta, svjedoči kako je prelazio sa jedne strane ceste na drugu. Nitko u tom trenutku nije naišao. Da stvar bude još gora, auto koji sam vozila, bio je zamjenski auto iz jednog auto salona, jer je moj bio na popravku.
O svemu što se moglo dogoditi ne želim ni razmišljati. Samo znam da od toga dana niti ne pomišljam nedjeljom otići u trgovinu. Ja vjerujem da je to Božji znak.
Blaženi koji ne vide, a vjeruju!
Evo, nadam se da će moja priča učvrstiti nečiju vjeru.
Srdačno vas pozdravljam i svjedočim da sveci djeluju u našim životima.
