Tamo sam susrela jednu gospođu koja je radila sa mojim bratom. Imala je neki poseban sjaj u očima. Pričala mi je kako je 14 god. u braku i da nemaju djece, da je sve pokušala i nikako nisu uspjeli.
Moja je curica skinula krunicu sa ruke i poklonila joj je, a ona je počela plakati. Gledala sam ju, a iz mene su samo izašle riječi: „Ti si jedno predivno stvorenje, Bog će te nagraditi! Čim se vratim kući otići ću u Međugorje pješice za tebe i tvoju nakanu.“
Pomislila sam u sebi odakle mi te riječi? Kad sam došla kući zamolila sam susjedu da molimo Gospinu krunicu devet dana za tu gospođu.
Otišla sam u Međugorje pješice kako sam i obećala. Nakon mjesec i pol dana ona gospođa iz Njemačke mi piše poruku: „Hvala ti, Bog je čuo tvoju molitvu: trudna sam!“ Ja sam joj odgovorila: „Vidiš kako je BOG velik!“
Rodila je živog i zdravog dječaka. Zato molite se za druge i njihove nakane, jer puno više možemo učiniti kada jedni za druge molimo.
