"Dolazim iz Zakučca, malog sela pokraj Omiša. Odrastao sam u običnoj, kršćanskoj obitelji, tipičnoj za taj kraj. Otac i majka naporno su radili kako bi bratu i meni omogućili bezbrižan dječji život", ispričao je svoje svjedočanstvo za Bitno.net u kojem iznosi detalje svoga života.
Kaže kako je bio tjeskobno dijete, a posebne muke proživio je u dobi adolescencije. "U školi nisu previše marili za mene, odrađivao sam minimum svojih obveza, ali sam bio u lošem psihičkom stanju, depresivan, zatvoren..."
"Učlanio sam se u Torcidu i počeo aktivno pratiti nogomet. Znalo se da kad Hajduk igra, taj me dan nema na nastavi", govori Roko svoju priču objavljenu na Bitno.net. I tako je od buntovnoga "torcidaša" suočen s brojnim razočaranjima svoj mir pronašao u Crkvi.
Njegovo zadnje gostovanje bilo je finale Kupa 2013. na Maksimiru, ali i dalje je ostao dobar s ekipom iz Torcide i trudi se biti tu za njih, ako im ikada išta zatreba.
Zanimljivo, točno pri završetku pripravne godine dogodio se incident koji je gotovo sve uništio.
– Dobio sam pismo iz Italije u kojem je pisalo da sam osuđen na bezuvjetnu kaznu od osam mjeseci zatvora. Naime, talijansko pravosuđe je zbog nekih novih incidenata s hrvatskim navijačima odlučilo otvoriti slučajeve stare nekoliko godina, među ostalima i moj. Sudili su mi u odsustvu, a da me uopće nisu obavijestili (čovjek se napokon dovede u red, a onda ga stignu duhovi prošlosti). Rekao sam rektoru za presudu, misleći da će me izbaciti iz bogoslovije, ali mi je dao podršku. Nas nekoliko, koje je odluka talijanskog suda obuhvaćala, prikupili smo novce te pronašli odvjetnika iz Rijeke koji je radio u Hrvatskoj i u Italiji. On je uspio srušiti presudu te je kazna preinačena u osam mjeseci uvjetno uz pet godina kušnje. Radovao sam se jer nisam morao ići u zatvor, a utakmice ionako više nisam pohađao. Zanimljivo je da je kazna istjecala na Uskrs iduće godine, što sam doživio kao znak Božje blizine – istaknuo je don Roko Kaštelan.
"Srce mi je napokon na mjestu i u miru. Tjeskobe su nestale, primio sam ozdravljenje i olakšanje jer znam da ne ovisi sve o meni. Ne smatram se najpametnijim ili najboljim niti se bojim biti slab. Želim svoje svećeništvo temeljiti na besplatnom milosrđu koje sam primio u Crkvi. Ona mi je otvorila svoja vrata i primila me takvog kakav sam. To iskustvo želim donijeti drugima koji pate", veli don Roko.
Najbolji dokaz koji potvrđuje ove riječi je energija koju šalje putem društvenih mreža. Humoristična TikTok videa, šale na račun izgubljenih stvari nakon svete mise, druženja mladih uz glazbu i pjesmu šalju inspiraciju svim vjernicima, a osobito mladima koji su se možda nekad osjetili kao i on sam tijekom odrastanja.
U jednom od zadnjih videa snimio je naočale i kišobrane koje vjernici zaboravljaju u crkvi, njegova objava mnoge je nasmijala.
Gostovao je i u Hrvatskom nadzemlju, u nastavku pogledajte njegovu ispovijest od "torcidaša" do svećenika, piše slobodna dalmacija.
