Katolički portal Aleteia razgovarao je sa Sylvie Pétard, koja je izgubila dvije kćeri u terorističkom napadu 13. studenog 2015. u Parizu. Anna i Marion su imale 24 i 27 godina kada su ubijene. Evo Sylvieina svjedočanstva o tome kako joj je vjera pomogla da se nosi s tragedijom.
“Nakon šokantnih vijesti, putovanja u Pariz radi pozitivne identifikacije djevojaka i preuzimanja njihovih stvari, te pogreba, upali smo u crnu rupu, iscrpljeni od svega. Nismo imali nikakvih reakcija. Jedino što me održavalo u životu bilo je da napišem knjigu za djevojke i s njima, kako ne bih zaboravila što se dogodilo”, rekla je Sylvie.
“Jedne noći dobila sam želju za molitvom. Bilo je to poput sile koja me tjera da to učinim. U Anninoj sobi pronašla sam njezinu bijelu Bibliju i počela je čitati. To je bilo tako dobro za mene i dalo mi je još jedan razlog da nastojim razumjeti Božji poziv.
Nekoliko dana kasnije, u mislima sam vidjela sliku Boga s mojim kćerima u velikom ptičjem gnijezdu. Mogla sam vidjeti samo njihova lica i to je trenutak kada sam ih ponovno pronašla. U tim trenucima molitve Marija, koja je vizualno jako zaostajala, polako se približavala, stavljajući se između Boga i djevojaka. Od tada mi je ta slika stalno u mislima.
Što dani više prolaze, to su više isprekidani molitvama. Danas su važni samo Bog, Marija i Isus. Znam da su djevojke pronašle novu obitelj. Tamo je sve toliko mirnije! Osjećam se dobro u njihovom društvu. Marija ih štiti dok ja ne stignem.
Zajedničko iskušenje
Érick, moj muž, ne živi na isti način svoju vjeru i svoju nadu, ali ostajemo usko povezani jedno s drugim; naša je međusobna ljubav vrlo snažna. Naša nevidljiva i beskrajna tuga je u našim srcima. Samo nas vjera i nada mogu izvući.
Moramo naučiti živjeti u ovom nevidljivom svijetu, različitom od našeg zemaljskog života. Naša razna hodočašća u svetište Montligeon [svetište posvećeno molitvi za duše pokojnika] učinila su nam mnogo dobra. Érick je mnogo blagodati izvukao iz tog svetišta i jako sam sretna.
Moja vjera i ova nova obitelj na nebu moje su utočište. Moj odnos s djevojkama nikada nije bio prekinut; Ja sam i dalje njihova mama – drugačije, ali i dalje sam ponosna na svoje velike djevojčice. Navečer, prije molitve, pišem im. Do sada sam napunila 25 bilježnica. Govorim im o svom danu, svojim usponima i padovima.
Naša prošlost je u mom srcu i duši; moja budućnost je s djevojkama, Bogom i Marijom. Ovaj odnos, ta nada da ću ih pronaći, dopušta mi da ustanem svaki dan, unatoč svim trenucima panike i suza. Moja nova obitelj na nebu daje mi snage za taj dan. Hvala ti Bože.
medjugorje-info.com
