Međugorje su zavoljeli zato što se tu probudila njihova vjera, shvatili su vrijednost molitve, a posebice svete Mise. Dolazili su nekoliko puta godišnje. Muka ih je gonila. Imali su sina alkoholičara koji je doživio tešku prometnu nezgodu. Potpuno je slupao vozilo, a njemu nije bilo ništa. Oni su za vrijeme svete Mise molili: „Bože, Ti možeš sve, po zagovoru Kraljice Mira pomozi našem sinu. Obrati ga, oslobodi od svake ovisnosti. Mi ga Tebi posve predajemo i posvećujemo.
Nek' se Tvoja volja ispuni s njim!" Roditelji su svakoga dana molili po nekoliko krunica, svakog su dana bili na Misi i Bogu na svemu zahvaljivali. Bili su strpljivi te je Bog uslišio njihove molitve i nagradio ih. Sin je došao u Međugorje gdje je doživio osobni susret s Kristom Spasiteljem. Pripremio se za veliku ispovijed. Obratio se. Počeo je moliti svaki dan, i to sve više i više.
Njegovo je srce toliko bilo otvoreno Bogu i djelovanju Duha Svetoga da je odgovorio na Božji zov. U dubini duše osjećao je da ga Isus zove na nasljedovanje. Odazvao se. Uspješno je završio studij teologije i postao svećenik. Roditelji vele da je Bog uslišio njihove molitve i postove i za obraćenje njihove kćeri. Ona je toliko prionula uz Boga te svaki dan provodi sate u molitvi i svakoga mjeseca hodočasti u poznato Marijino svetište. Zaista, Bog može sve ako u svemu tražimo njegovu volju i sve činimo njemu na slavu te za svoj osobni spas i spasenje svoje djece.
