Radovala se u životu svemu onome čemu se toliki mladi raduju: izlascima, disku, rok-koncertima, prijateljima. Priznaje da ju je to samo trenutačno usrećivalo, ali je kasnije osjećala veliku prazninu i tjeskobu. I to joj je teško padalo. Čeznula je za pravom srećom i istinskom radošću.
Imala je majku koja je bila osvjedočena i uzorna vjernica. Jednoga dana za vrijeme molitve, njezina majka je čula, kako joj Gospa govori: "Hodočasti u Međugorje!" Ovo je bio znak da moja majka moli za mene i moga brata i oca, jer nismo vjerovali. Kad nam je majka rekla da bi željela povesti nas u Međugorje Kraljici Mira, mi smo se usprotivili i čak posvađali.
Mislila sam: "Što ja imam tamo raditi? Možda je istina da se tamo Gospa ukazuje i da mnogima pomaže. Možda se tamo svatko moze obratiti i povjerovati, ja sigurno ne!"
Onda je dosao Veliki petak 1990. godine koji nikada ne mogu zaboraviti. Na brdu Križevcu bilo je izvanredno ukazanje. Za vrijeme ukazanja meni je bilo jasno da je Gospa tu. Ja je nisam vidjela svojim očima, ali sam je srcem doživjela kao svoju majku koja me je ovdje dovela. Iskusila sam Božju nazočnost. Dobila sam dar vjere. Shvatila sam da me Bog voli i da je moj Stvoritelj. Priznajem da je to teško riječima opisati jer su previše siromašne. To je jedno izvanredno iskustvo vjere, Boga... Od toga se iskustva može dugo i dugo živjeti...
Poslije svega što sam doživjela, pripremila sam se za ispovijed. Moram priznati za mene je sve to bilo kao jedan šok, iskustvo da Bog postoji, da me voli, Isus koji mi je postao moj veliki brat, ispovijed...
Moja odluka je bila odmah početi živjeti poruke koje nam Isus šalje preko Gospe. Poruke su mi pomogle shvatiti da me Marija vodi svome Sinu Isusu. Malo pomalo počela je rasti u meni želja da svoj život potpuno darujem Isusu. Jednoga dana molila sam za jasnoću, kamo poći? Nakon tri tjedna odluka je pala: Zajednica Blaženstava. Ova djevojka priznaje da je našla pravi put sreće. Radost koju joj Gospodin dariva veća je od svega što je prije doživjela.
Potom je ova djevojka ispričala kako je i njezin brat doživio svoje obraćenje. .
Bio je u Međugorju i vidio mnoštvo mladih. On je najprije osjetio u srcu zov da se ispovijedi. Za vrijeme svete pričesti duboko je iskusio Isusovu nazočnost. Molio je klečeći i zahvaljivao Bogu na tome daru. To je bio trenutak obraćenja za moga brata. Međutim, kad se vratio kući, ponovno je pao i živio kao i prije obraćenja.
Moja majka i ja smo puno molili za njega. Kad je ponovno hodočastio u Međugorje, Bog mu je povratio izgubljenu milost obraćenja. Ovo je bilo njegovo konačno obraćenje. Ziveći svakodnevno Gospine poruke i on je pristupio Zajednici Blaženstava i zeli postati svećenik.
Tako je molitva Međugorskoj Gospi pomogla ovoj obitelji da je našla Boga, svoje obiteljsko jedinstvo i pravo obiteljsko ozračje.
