Još kao student 1994. igrao je u nacionalnom natjecanju nogomet i svi su mu predviđali blistavu budućnost.
Bio je u isto vrijeme profesionalni čuvar, tijekom nastupa, rok bendova No, majka je od njega tražila da ide u Međugorje. Došao je u Međugorje i vrištao i bunio se što je došao tu. Nije, znači tada prvi put kad je došao, želio biti u Međugorju. Majka je tražila od njega da ode na ispovijed. Našao je ispovjednika engleskog govornog područja i u crkvi sv. Jakova u Međugorju se ispovjedio. Nakon trideset minuta očistio je sve svoje grijehe, te izmolio pokoru. Prvi put se ispovjedio i, glede toga, plakao je.
Potom je bio na misi. Nakon šest mjeseci majka ga je ponovno molila da ode u Međugorje. Sada je sa oduševljenjem prihvatio majčinu zamolbu budući da je to bio i njegov izbor. Otišao je po dolasku u Međugorje i fra Jozi Zovku u samostan na Široki Brijeg. Fra Jozo je molio nad ljudima koji su dolazili na molitvu na Široki. “Još sam mislio ili igrati nogomet ili postati svećenik. No, tada sam bio duboko u molitvi sa više svećenika i odlučio sam da postanem svećenik. Zaređen sam 2005. godine i nikad nisam bio sretniji „ kaže otac Michael, te dodaje.
“I dan danas zahvaljujem Bogu što ne igram nogomet. Nogomet me je rastresao. Meni je jedini cilj doći u nebo. Nisu mi važni ni novci, ni automobili, ni koliko su me ljudi prihvatili, sve to nije važno Bog je važan.“ Na kraju je otac Michael kazao i važnu poruku:“ Nemojte prihvaćati ono što vas društvo uči,oni nas vode na stranputicu,oni nas udaljavaju od jedinog pravog cilja , a to je Bog., a to je mir, a to je ljubav. To nam daje ovdje u Međugorju i Gospa: mir i ljubav. Međugorje je po svemu poslanje i misija mira i ljubavi.“
