Bila sam vrlo žalosna jer sam znala da ne mogu ponovno ići na Križevac, stoga sam odlučila doći do podnožja i tu moliti. Stojeći u podnožju, mahala sam Gospi kao malo dijete da zna da sam tu. Sa mnom je bilo dosta hodočasnika i svi smo kod križa vidjeli Davidovu zvijezdu. Počela sam se tresti i bila sam vrlo sretna. Vrijeme mog boravka u Međugorju brzo je prošlo. Godinu dana kasnije, tj. 1994. opet za Uskrs,ponovno sam došla u Međugorje. Tada mi je prišao jedan mladić iz skupine i molio me da idem s njim na Križevac. Rekla sam da ne mogu jer me boli noga.
On me opet molio i rekla sam mu da ću ići ako će i njegova majka poći s nama. Tako je i bilo. Otišli smo. Kad smo se vratili, ja sam se osjećala lakše. Pogledala sam nogu i više nije bilo ni oteklina ni rana. Vratila sam se kući i nazvala liječnika koji me pratio punih 12 godina. On je mislio da sam se opet ozljedila.
Kad mi je pogledao nogu,izašao je iz prostorije. Vrativši se, rekao mi je: "Vaša noga je potpuno zdrava, to je čudo! Da je netko vidio vašu nogu prije i sada, ne bi mogao vjerovati." Ja sam ga molila da to i pismeno potvrdi. Rekao mi je da pričekamo neko vrijeme. Čekali smo tri godine i konačno je 1998. pismeno posvjedočio izlječenje i ja sam to poslala u Međugorje. Sigurna sam da me Gospodin izlječio na zagovor Gospe, Kraljice Mira.(Susan Tassone, Chicago, SAD)
