Nakon susreta sa studentima žurio sam na susret s mojim subratom. Gledam auto je blokiran s dva automobila odzada. Mislim si: "što ću sada?" No, sjetih se da moram biti vjeran Isusu i u najmanjim stvarima. Bez galame i ljutnje! Zavapih u srcu: "Isuse, sredi to!" Isti trenutak na prozoru pojavljuje se mlada žena s riječima "Da... izvolite.."
Ošinuo sam je pogledom, a ona mene i nastavi: "čula sam neke glasove pa sam se podigla i gledam što se događa" A ja njoj uzvraćam: "Gospođo ja nisam ni zinuo!". Siguran sam da u tom vremenu nije bilo nikakve galame ili druge buke, a ja sam mirno čekao.To je bila vlasnica parkiranog iza mene automobila. Čudesa se događaju, a Gospodin čuje svaki vapaj makar i u ovakoj, možda za nekoga, banalnoj situaciji. On ima uvijek rješenje.
