Njegov život vrtio se u začaranom krugu prevara, pijanstva,droge, dugova i lažnih prijateljstava. Njegov život preuzela je droga, sve dok u jednom trenutku nije zavapio Bogu koji je samo čekao da Ga pozove u svoj život. Ovo je priča i motivacija za sve one koji se nalaze u istoj situaciji kao i ovaj mladić. Koliko god situacija bila bezizlazna, Bog je taj koji otvara svaka vrata, samo morate pokucati.
Prvi susret s marihuanom u 15. godini
Zovem se Ante K. Imam 24 godine i dolazim iz Zagreba. Vec u prvom razredu srednje škole dolazim u doticaj s marihuanom. Svakodnevna konzumacija, dilanje, te loše ocjene rezultiralo je mojim izbacivanjem iz škole. Tada počinju veće razmirice unutar obitelji. U dogovoru s roditeljima nastavljam vanredovno školovanje koji mi je omogućilo više slobodnog vremena.
S 18 godina zapošljavam se kao konobar. Počeo sam upoznavat mnogo ljudi. Noćni klubovi, lake droge, lažni prijatelji, alkohol, kocka te prostitucija postaju moj svakodnevni život. Takav način života uništio je sve u meni, te sam izgubio najljepše godine odrastanja.
2012. godine, u mojoj dvadesetoj godini susrećem se s kokainom. To je zaista bio početak mog pakla s drogom. Naime, počeo sam jako često konzumirati kokain i za konzumiranje mi je trebao novac koji je na neki način trebalo nabaviti. Posuđivao sam novac od koga sam stigao, dizao kredite, zadužio sam se kod kamatara. Ušao sam u začarani krug iz kojeg nisam mogao izaći. Lagao sam i roditeljima, bilo mi je bitno samo da imam novca za kokain, te za ostale droge koje sam konzumirao.
U jednom trenutku sam počeo gubiti i ono malo pravih prijatelja koje sam imao jer su shvatili u kakvim se krugovima krećem i što radim. Upao sam u tešku krizu iz koje nisam znao kako se izvući.
Duboku u sebi sam znao da sve ovo što radim nije dobro, znao sam da ovakav život nigdje ne vodi i da ću, nastavim li ovim putem, izgubiti sve.
Odlazak u Međugorje
I dok sam se borio sam sa sobom i životom kakav sam vodio, u veljači ove godine, prijatelj je organizirao hodočašće na koje me pozvao. Imao sam silnu želju otići u Međugorje jer sam se htio pokajati za sve što sam radio u životu, te vapiti Boga za novu šansu i snagu za promjenom.
Bez obzira na moju želju za promjenom, ovisnost je bila toliko jaka da sam na samom putovanju u Međugorje poskrivečki dva puta konzumirao drogu u autobusu.
Samim dolaskom, čim sam ugledao crkvu i Marijin kip osjetio sam posebni mir, znao sam da tu prebiva Bog. Stigao sam na misu, a poslije mise imali smo molitvu za iscjeljenje i unutarnje ozdravljenje.
Suze, jecaji, bol, obraćenje
Nikada prije nisam bio na nekoj takvoj molitvi. Nisam znao što mogu očekivati, ali jednostavno sam se predao u Božje ruke. Prijatelj koji me pozvao u Međugorje pomolio se za mene. Ono što sam u tim trenutcima osjetio bio je nešto neopisivo. Počeo sam plakati kao malo dijete, tresao sam se, jecao, bio sam sam ispunjen Božjom ljubavlju za koju ne postoje riječ.
Nakon molitve otišao sam na klanjanje. Tu sam osjetio kako se nanovo rađam. Shvatio sam kako je Bog u svakom trenutku bio uz mene, a ja sam bježao od Njega.
Odlazak u Međugorje bio je, dan mojeg obraćenja. Bio je to susret s Gospodinom koji me je izveo iz pakla droge.
Život s Gospodinom
Danas moj život izgleda bitno drugačije. Napravio sam životnu ispovijed, okrenuo novu stranicu u životu, sada živim život punim plućima. Nakon svega što sam doživio u Međugorju, odlučio sam predat život Kristu. Počeo sam živjeti sakramentalno, odlaziti na duhovne obnove, na studentski vjeronauk kod don Damira Stojića, te na školu molitve koju vodi Renato Smirnjak u organizaciji Kristofora. Nekadašnje provode petkom zamjenio sam misom mladih koju predvodi pater Ike Mandurić. Jednostavno rečeno danas moj život pripada Njemu i trudim se silno upoznati Boga koji me je isčupao iz pakla droge i
