„Ove godine primila sam dar od dobrih, darežljivih osoba i doista je bila velika milost biti ovdje ovih dana, osjećati Gospinu nazočnost. Ove godine imala sam veliku milost vratiti se u Međugorje 29 godina nakon prvoga posjeta. Vidioci su tada bili jako mladi. Politička situacija je bila drugačija. Sada se mnogo toga promijenilo. Međugorje se razvilo i zaista se osjeća prihvaćanje hodočasnika. Ali Gospina nazočnost se nije promijenila. Majka koju susrećemo uvijek je ista“, kazuje s. Maria te dodaje da je njezin duhovni put započeo na dan krizme: „Taj dan kada sam primila dar Duha svetoga za mene se sve promijenilo.
Ne znam to objasniti. Taj dan sam primila poziv za posvećeni život. Obuzela me silna radost, radost u kojoj sam uživala u ljubavi Božjoj. Osjetila sam da tu ljubav trebam navijestiti svima, i da sve trebam dovesti istinskoj radosti. Čitajući Malu Tereziju od Djeteta Isusa, zaljubila sam se u Karmel. Naš poziv je neprestani dijalog s Bogom koji je ljubav našega života.
Bog mi je u ovoj godini u kojoj slavimo 500 godina od rođenja sv. Terezije Avilske darovao preko mojih poglavara milosni dar da utemeljim molitvene skupine među mladima, da bi mlade, bolesne, djecu, mlade zatvorenike posredstvom molitvenih zajednica dovela Gospodinu i naučila ih moliti srcem. Formirala sam molitvenu skupinu Zvijezda mora. Trebala sam posjetiti sve te skupine i tako sam mogla doći u Međugorje. Međugorje je za mene nazočnost Marije u Crkvi danas, u tom trpljenju svijeta. Osjećam mnoga svjedočanstva osoba koje su bile dotaknute zlom i vratile su se u život. U Međugorju se velika pozornost pridaje klanjanju i to je važno, jer Marija je put koji nas vodi Isusu. I to je najjasniji znak Gospine nazočnosti, da nas vodi Isusu. Gospine poruke su jednostavne kao Evanđelje, i treba ih živjeti“, kazala je s. Maria Amata.
