Naime, u tamošnjoj se crkvi u prvoj polovici 14. stoljeća dogodilo euharistijsko čudo. Materijalni dokazi o njemu sačuvani su do danas.
DIJELJENJE SVETE PRIČESTI U 14. STOLJEĆU
Prije nego započnemo pričati o čudu, prisjetimo se načina na koji se sveta pričest dijelila u 14. stoljeću (u mnogim se mjestima tako dijeli i danas)... Kad je u svetoj misi došlo vrijeme podjele svete pričesti, vjernici bi prišli ogradi koja je razdvajala prostor oko oltara od ostatka crkve i kleknuli.
Dva bi ministranta uzduž ograde prebacila laneno platno koje je bilo pričvršćeno za ogradu na strani okrenutoj prema oltaru. Vjernici poredani pred ogradom stavili bi ruke ispod platna a svećenik bi, s ciborijem s posvećenim hostijama u rukama, dijelio svetu pričest. U vrijeme kad se dogodilo čudo, u Blanotu se sveta pričest dijelila upravo na taj način.
HOSTIJA SE PRETVORILA U MRLJU KRVI
Čudo se dogodilo na samu nedjelju Uskrsa, 31. ožujka 1331. godine za vrijeme prve svete mise toga dana koju je predvodio Hugues de la Baume, vikar u Blanotu. S obzirom na prigodu, kod pričesti su osim ministranata posluživala još dva župljanina, Thomas Caillot i Guyot Besson. Oni su, prije podjele svete pričesti, prišli ogradi i preko nje prebacili dugačko platno. Vjernici su zauzeli svoja mjesta, stavili ruke ispod platna i čekali da priđe svećenik. Svetu je pričest jedna od posljednjih primila Jacquette, udovica Regnauta d'Effoura. Svećenik je stavio hostiju na njezin jezik, okrenuo se i uputio prema oltaru. U tom su trenutku oba muškarca te nekoliko vjernika vidjeli kako hostija ispada iz njenih usta i pada na platno koje joj je pokrivalo ruke. Svećeniku, koji je tada stavljao ciborij u svetohranište, prišao je Thomas Caillot i obavijestio ga o onome što se dogodilo. Svećenik je odmah krenuo prema ogradi; ali umjesto hostije, na ogradi je vidio samo mrlju krvi veličine hostije, koja se očito otopila i pretvorila u krv.
UMJESTO DA IZBLIJEDI, POVEĆALA SE I POTAMNJELA
Nakon svete mise, svećenik je odnio platno u sakristiju i uronio zamrljani dio u posudu punu čiste vode. Nakon što je oprao mrlju te je nekoliko puta protrljao prstima, uočio je da je mrlja postala veća i tamnija umjesto da se smanji i izblijedi. Zatim je platno izvadio iz posude i nemalo se iznenadio vidjevši da je voda postala krvava. Svećenik i njegovi pomoćnici ne samo da su bili začuđeni, nego i prestrašeni pa su uzviknuli: „Ovo je Dragocjena Krv našega Gospodina Isusa Krista!“ Svećenik je zatim uzeo nož, oprao ga te izrezao krvavi otisak hostije iz platna. Taj četvrtasti komad je potom s poštovanjem pohranio u svetohranište.
