Davne 1956. godine prošlog stoljeća, Tonći i Pepica započeli su svoj zajednički put izrekavši »da« i obećavši uzajamnu vjernost i ljubav pred okupljenom zajednicom vjernika gornjogradske crkve sv. Marka u Zagrebu, piše zg-nadbiskupija.hr
Ljubav između Štulića Ante, kojeg svi zovu Tonći rođenog godine 1933. u Kozici, na području župe sv. Ilije – Vrgorac i odabranice njegova srca Josipe (nadimkom Pepica) rođene godine 1935. u Gornjem Jalšovcu, na području župe sv. Jurja – Desinić rodila se na ljetovanju prije šezdeset i sedam godina u Makarskoj. Odluka o zajedničkom životu potvrđena je u Zagrebu na Gornjem gradu u crkvi sv. Marka, a bračno zajedništvo u kontinuitetu od šezdeset i pet godina proveli su u Zagrebu, u centru grada u Berislavićevoj ulici sve do 2019. godine kada su doselili na područje župe sv. Leopolda Mandića, Ljubljanica – Voltino.
Danas stanuju u šarenim neboderima tzv. papagajkama na Voltinom, u gradskoj četvrti u kojoj trenutačno živi cijelo »pleme« - sin jedinac Mladen i snaha Vesna te unuke Krisja i Narda, unuk Ruben sa suprugom Majom i djecom (Tadej, Rita, Gracija) i unuka Jurana (udata Pavlović) sa suprugom Ivanom i djecom (Bartol, Benjamin, Mihael). Bračno zajedništvo i ljubav u neprekinutom kontinuitetu od šezdeset i pet godina blagoslovljena je trenutačno s četvero unučadi i šestero praunučadi (sedmo praunuče rodit će se u prosincu ove godine).
Događaj koji je obogatio život župe i poslao snažnu poruku mladim obiteljima u vremenima krize obitelji i braka zaključit ćemo riječima supružnikâ, gospodina Ante Štulića: »Ono što nas je spašavalo bilo je strpljenje. Nije bilo jednostavno u početku, oboje smo bili bez igdje ičega, siromašni, ali smo bili jaki duhom pa smo sve izdržali. Kada je prisutna ljubav i razumijevanje, sve se može.« i gospođe Josipe: »U vjeri smo nalazili utočište, a to nam je najvažnije – bez Božje pomoći i milosti ne bismo dočekali šezdeset godina.«
