"Isus za nas ima predivna iznenađenja i nevjerojatne planove, samo Mu trebamo vjerovati i sve predati u Njegove ruke, više se osloniti na Isusa, a manje na sebe", poručio je mladi bračni par čije svjedočanstvo ostavlja bez daha.
Na adresu portala medjugorje-info.com zaprimili smo divno svjedočanstvo mladog para, Mihaele i Domagoja. Bog je imao divan plan tako što im je na nevjerojatne načine pa čak i kroz važne datume potvrdio da su jedno za drugo.
Njihovu priču prenosimo u nastavku:
Trenutak kada mi je Bog jasno rekao da se javim tada nepoznatom dečku bio je trenutak čuda, trenutak kada se obilje Božje milosti izlilo na nas dvoje. Oboje smo bili oduševljeni i na svakom susretu u čudu slušali jedno drugo.
Nije bilo upitno da želimo hodati u čistoći. Hodanjem u čistoći zadobili smo brojne milosti, a naše duše tako su se zbližile. Brzo smo shvatili da nas je Bog krojio po mjeri naših srdaca i da smo stvoreni da budemo jedno.
Puno smo zajedno molili, pričali s Gospodinom, hrabrili se i uvijek jedno drugom usmjeravali pogled na Krista. Mi smo bračni par Mihaela (27) i Domagoj (28) i odlučili smo s vama podijeliti svjedočanstvo obilne Božje ljubavi.
Domagoj me zaručio 8. rujna 2019. godine na blagdan Male Gospe. Na taj dan, godinu prije, čuo je za njega najljepšu propovijed o ženi kojoj uzor treba biti Marija. Oduševila ga je propovijed pa je simbolično upravo taj datum odabrao za naše zaruke. Nije bilo upitno da se želimo vjenčati što prije.
Duboko u sebi znali smo da je to naš put prema Gospodinu i s radošću smo ga slijedili. Datum našega vjenčanja trebao je biti u travnju 2020. godine. Sve se jako dobro poklopilo, trebala je to biti prva subota nakon Uskrsa. Sala, bend i fotograf kao da su nas čekali. Otkada smo dogovorili datum svakodnevno smo molili Gospodina za naše vjenčanje, za naše obitelji, za goste, znali smo u molitvi tražiti Gospodina da naše vjenčanje bude čudo, ali naravno, prije svega, tražili smo Njegovu volju. U drugom mjesecu počeli smo pozivati goste. Oduševljavalo nas je kada smo vidjeli da se naši bližnji jako raduju tom danu. Imali smo osjećaj da ga jedva čekaju kao i mi. I baš kada smo pozvali sve ljude, pojavio se virus.
Zabrana okupljanja, ali i zabrana svetih sakramenata naše planove za vjenčanje okrenula je u trenutku. Hvala i sva slava dragom Gospodinu koji nas je opremio takvom snagom da je to teško opisati. Čuli smo razne komentare i savjete, mnogi parovi prebacili su svoj datum na iduću godinu ili za nekoliko mjeseci, ali mi na to nismo pomislili ni u kojem trenutku. Odlučili smo da ovog puta zaista Bog sve isplanira. Ono što smo mi činili bila je molitva, čekanje i osluškivanje Božje volje. Odlučili smo sve predati Bogu i znali smo da On ima plan, predivan plan jer naš Bog je predivan. Kako se približavao datum vjenčanja, a sveti sakramenti i dalje nisu bili mogući, mi nismo bili tužni, štoviše bili smo radosni, rekla bih da smo letjeli s Isusom. Isus je bio cijelo vrijeme s nama. Pamtim naše šetnje parkom tijekom kojih pričamo s Isusom i s poletom Mu zahvaljujemo na tolikim čudesima u našim životima. Bili smo radosni jer imamo jedno drugo i što možemo puno vremena provoditi zajedno.
Prošao je naš datum, a mi smo i dalje molili i čekali. Drugi su nas ispitivali imamo li novi datum i što ćemo s vjenčanjem, ali mi odgovor nismo imali. Pomalo smo bili i čudni drugima jer nismo imali plan B. No, odlučili smo sve predati Bogu, ali zaista predati Bogu. Često mi kršćani ovaj izraz koristimo u govoru, ali tako je malo pravoga predanja u našim životima. Štoviše, malo si i čudak u očima drugih kada toliko vjeruješ Bogu. A naš Bog tako voli potpuno predanje!
Prošlo je mjesec dana molitve i čekanja. Situacija se počela smirivati, mjere su počele popuštati. Sredinom svibnja bili smo na dogovoru sa šefom sale kojemu su svi vikendi u lipnju bili slobodni jer su mnogi parovi prebacili termine. Bend nam je također bio slobodan, a fotograf je imao samo dva datuma slobodna početkom lipnja. No, ubrzo nam je javio da se oslobodio 19. lipanj i to je postao naš novi datum. Budući da smo se molili sv. Riti, sv. Anti, sv. Ivanu Pavlu II. nadali smo se da će na dan našega vjenčanja biti neka svetkovina. No, kada smo pogledali u kalendar ništa nije pisalo osim imena Romuald, Rajka i Bogdan. Nasmijali smo se tome. Ubrzo smo zvali i našeg kapelana da se dogovorimo u koliko će sati biti vjenčanje. Njegove prve riječi bile su: „To je Presveto Srce Isusovo…“. Da, Presveto Srce Isusovo, a sutradan Bezgrešno Srce Marijino. Domagoj i ja smo se samo pogledali i ostali bez teksta. Gospodin nam je opet potvrdio: „Kako je nebo visoko nad zemljom, tako su putovi moji visoko nad vašim putovima…“. Zaista je divan taj naš Gospodin. Molili smo se svecima i priželjkivali neki lijepi datum, a oni svi su nas usmjerili na dvoje najvećih, na Isusa i Mariju.
I Domagoj i ja iz velikih smo obitelji. U tjednima prije vjenčanja naše su se obitelji sastajale i već se tada osjetilo veliko zajedništvo i radost. Na dan našega vjenčanja sve je bilo prožeto mirom i radošću. Nekoliko ljudi komentiralo je kako se u Crkvi osjetila Božja prisutnost. Kapelan je našoj časni koja vodi zbor rekao da „jako“ svira na što se ona nasmijala ne znajući što to znači, ali zaista je „jako“ svirala. Crkva je orila. Domagoj i ja smo uživali za vrijeme misnog slavlja. Živi Bog bio je s nama i učinio je čudo. Kada je sve prošlo, željela sam se vratiti u taj dan i ponovno proživjeti tu neopisivu radost. Ali, Gospodin već ima nova blistava iznenađenja za nas. Blagoslovio nas je onim najljepšim što može dati, novim životom. Domagoj i ja čekamo Njegovo dijete. Sva slava i hvala Gospodinu Isusu! Isus za nas ima predivna iznenađenja i nevjerojatne planove, samo Mu trebamo vjerovati i sve predati u Njegove ruke, više se osloniti na Isusa, a manje na sebe. Isus traži potpuno predanje, predajmo Mu se i uživajmo u čudesima koje je za nas pripremio. Bog vas blagoslovio!
Bračni par Mihaela i Domagoj
