Obje su joj noge bile na više mjesta prelomljene, a i kralježnica je bila ozlijeđena. Trpjela je neopisive boli i svaki je pokret bio mukotrpan.
Ni krvotok i krvni tlak nisu bili u redu. Bubrezi su joj također zadavali probleme, a oboljela je i od artritisa i teške anemije. Ona sama priča: “Liječnik mi je rekao da medicina ne posjeduje nikakve mogućnosti da bi mi pomogla pa se trebam uteći Bogu. Pitala sam ga kako ću se moliti Bogu. Nisam bila poučena u vjeri i trebalo mi je devet godina da poslušam savjet svoga liječnika. Boga sam susrela 1994. u Međugorju. Molila sam na Brdu ukazanja, zahvaljivala Bogu i klanjala mu se. Tijekom molitve doživjela sam nešto posve čudnovato. Mojim tijelom, napose nogama, prostrujala je neka čudesna, meni nepoznata, snaga (sila).
Srce mi je tako snažno lupalo te sam pomislila da će se raspući. Nakon nekoliko minuta moje je tijelo bilo posve mirno. Osjećala sam duboki mir i veliku radost. Nisam više osjećala nikakve boli i sav je teret nestao. Za mene je duhovno ozdravljenje bilo važnije i jače nego ono fizičko.” Po moćnom zagovoru Majke Božje, Ana je u Međugorju našla vjeru u Boga, duhovno i fizičko ozdravljenje.
