Dvije njezine trudnoće su završile spontanim pobačajem i u njezin život se uvukao ogroman strah da će i iduća trudnoća završiti upravo pobačajem, no zagovor svetog Šarbela bio je moćniji i upravo je on zagovarao pred Gospodinom i Anamarija je rodila zdravo dijete kojemu je dala ime Josip.
“Kada sam razmišljala kako je počeo naš hod sa svetim Šarbelom, koja li je to milost da nas je uzeo pod svoj zagovor, sjetila sam se bake koja mi je ljeto prije Josipovog začeća, na rastanku pomazala uljem svetog Šarbela. Blagoslovila je moju glavu, moja zapešća, stomak i moju maternicu i stavila nas pod njegov zagovor”, kazala je.
Strah je bio ogroman
Kaže kako je trudnoća došla tri mjeseca nakon toga i da je to bila neopisiva radost, ali kao navodi nedugo nakon toga u nju se ulio neopisivi strah. ” Strah je došao zbog toga što su prošle dvije trudnoće nakon tri mjeseca završile, a ova trudnoća je došla nakon osam, devet mjeseci nakon drugog spontanog”, svjedoči Anamarija.
Dodaje kako je strah bio velik da će i ova trudnoća završiti te se pitala kako će ponovno prolaziti tu bol i kako će zacijeliti tu prazninu. “Pitala sam se što ako opet budem morala prolaziti sve te preglede i kiretaže koje sam morala proći prošle dvije trudnoće”, navodi.
Kaže kako je sa šest tjedana trudnoće završila na hitnoj na pregledu zbog krvarenja. “Došla sam na hitnu u bolnicu Sveti Duh i dok sam bila u čekaonici bilo je nekakvo zatišje u toj čekaonici, čekala sam da me prozovu na pregled, a ja sam već imala scenarij u glavi da je sve gotovo i već čujem doktora kako mi govori da srce više ne kuca”, priča Anamarija.
Vidjela sam starca
Dodaje da je u tom plaču pokušavala moliti i začula je glas: “Ne boj se, ovo dijete ćeš držati u rukama. Zastala sam taj trenutak i kao da sam svojim očima mogla vidjeti jednog starca kako stoji nasuprot mene prislonjen uza zid”, svjedoči Anamarija.
Dodaje kako joj u tom trenutku nije bilo jasno što se događa. Kaže kako je tada izašao doktor i pozvao je unutra i rekao da će je pregledati. “U tim trenutcima vrtjele su mi se slike kiretaže i opet sam vidjela starca kako na kraju hodnika stoji u poniznosti i blagosti. Doktor me pozvao unutra i rekao da je sve u redu i otpustio me doma”, kazala je.
Svjedoči kako ju je obuzela radost, ali i u idućim danima strah s kojim se budila svaki dan i pitanjem hoće li dijete ostati na životu. “Promišljajući o događajima u čekaonici, Gospodin mi je spustio spoznaju u srce da je to bio sveti Šarbel, kao da mi je tako jasna bila ta slika njegove blizine, ali strah je dalje bio prisutan, “kazala je.
Komadić pamuka
Dodaje da je ponovno krvarila u devetom tjednu trudnoće i mislila je da je sve gotovo, ali bilo je sve u redu i kako navodi strah je bio veći što se više bližila 12. tjednu trudnoće jer je na isti dan odnosno točno u 12. tjednu izgubila ranije dvije bebe. “Mislila sam, ako preživim taj dan sve će biti u redu. Kada je došao taj tjedan, probudila sam se i osjetila da nešto nije u redu. Plodna voda je curila, nazvala sam sestru, a ona mi je u ruku stavila neki komadić pamuka.
U tom trenu nisam je ni pitala što je to, ni što mi je dala, samo sam otišla u čekaonicu. Tamo sam samo plakala i pokušavala moliti. Sjetila sam se da mi je sestra dala taj pamuk, stavila sam ga na trbuh i molila. Nisam znala ni od kojeg je sveca ta relikvija, ali molila sam za zagovor i da zaštiti život u meni. U tom trenutku se spustio mir i osjetila sam olakšanje”, kazala je.
Navodi kako ju je doktor pregledao i pokazao kako maleno srce hrabro kuca. “Nakon toga sam sestri vratila pamuk, a ona mi je rekla da je to malena relikvija svetog Šarbela. Znala sam da je sveti Šarbel sačuvao taj život.
Kaže kako je tražila i molitvu od sestara da se ukloni strah jer ju je jako zarobljavao. “Imam pet sestara, dvije od njih su članice zajednice Božja pobjeda i nakon molitve ništa nije bilo isto, slomili su se okovi i uživala sam u svakom trenutku te trudnoće, zahvaljujem svetom Šarbelu što je sačuvao taj život”, posvjedočila je Anamarija, piše vjera.hr.