Dobar dokaz za to je sv. Norbert koji je pokušao "pobjeći" s carskih i biskupskih dvorova, ali se – zbog općih interesa – ponovno na njima zatekao.Sv. Norbert se oko godine 1085. i "rodio na dvoru" jer je njegov otac plemić Heribert von Gennep bio u službi kölnskoga nadbiskupa. Tako je i mladom Norbertu bio osiguran fini odgoj u nadbiskupskoj palači, kanoničko mjesto (i prije negoli je postao svećenik) te prava formacija na carskome dvoru Henrika V. Tu je Norbert izbliza upoznao političko-crkvene odnose, tada bremenite sukobom pape i cara. Papa je želio neovisnost Crkve, car je u biskupima vidio tek poslušnike, "svoje ljude".
Tako je Norbert bio i svjedokom pravoga žestokog "rata" kada je 1115. godine papin legat izopćio cara iz Crkve. Norbert je time bio silno potresen, ali je ipak odbio od cara ponuđenu biskupsku kapu jer nije želio iznevjeriti papu. Stoga je napustio dvor, napustivši i sve one natruhe častohleplja i karijerizma što su već počinjale tinjati u njemu.
Odlučio je postati svećenik i posve se posvetiti Bogu. Iste godine, 1115, povukao se u samostan u Siegburgu, a te je godine bio zaređen i za svećenika. U duhu tadašnje crkvene reforme posve se zagrijao za duhovne stvari, kao da je želio iz svog sjećanja istisnuti svaki dodir s nečistim zemaljskim, posebice političkim poslovima. Posvećuje se propovijedanju, a oko njega ubrzo se okupljaju vjerni mu pratitelji s kojima 1121. u francuskom gradu Premontreu osniva novi red premostratenza. Uzor su im bili Isusovi apostoli koje su željeli nasljedovati i u siromaštvu i u zajedništvu.
I doista, i muška i ženska grana reda brzo su se širile, a kad je 1126. Norbert krenuo papi po potvrdu svoga reda, glas o njemu bio je raširen posvuda. Tako je skromni Norbert bio izabran za nadbiskupa u Magdeburgu. Tako je opet dospio do carskoga dvora, jer kao nadbiskup Magdeburga istodobno je bio i carski kancelar. Kada je, pak, 1130. došlo do raskola i izbora dvaju papa, za Crkvi odanog Norberta nije bilo dvojbe. Ne samo da je on ostao na strani zakonitoga pape, već je i kralja Lotara pridobio da za papu prizna Inocenta II. Iscrpljen pastirskom službom u dotad prilično zapuštenoj nadbiskupiji, Norbert je umro 1134. godine ostavivši za sobom vječni trag svetosti.
