Stric mu je bio sveti mučenik Eduard, također engleski kralj. Za vrijeme danske invazije 1014. godine odlazi u izbjeglištvo u Normandiju. Pozvali su ga 1041. godine natrag u domovinu te su ga uzeli za kralja. U njegovo vrijeme vode se borbe između pristaša tilonormanske strane i anglosaske. Godine 1045. je oženio Edith, kćerku svoga političkog protivnika, ali su uskoro morali u progonstvo. Odrekao se normandijske podrške te je 1052. nastupio konačni mir.
Nije bio osobiti diplomat, ali ga je narod smatrao dobrim vladarom. Odlikovao se osobitom pažnjom prema običnim ljudima poradi kojih je dokinuo i vojnički porez. Bio je naklon crkvi, darovnicama je osobito pomogao čuvenu Westminstersku opatiju u koju su 1066. sahranili njegovo tijelo.
