Ali nešto nam ipak nedostaje. Potrebni su nam oni čijim riječima možemo bezuvjetno vjerovati, oni za koje znamo da nam neće iznevjeriti, oni čija obećanja doista imaju težinu, oni koji su shvatili da igra s maskama na licu nije preduvjet za sretan i ispunjen život.
Čuda počinju s ljudima s karakterom. Takvi ljudi nam vraćaju vjeru u ljude, pokazuju da svijet nije samo crna rupa u kojoj ne postoji ništa dobra. To su ljudi koji ne gledaju koje si vjere ili nacionalnosti, ljudi koji se neće prema tebi odnositi prema tvom ekonomskom statusu, već po onome što doista jesi, ljudi kojima ne trebaš objašnjavati, opravdavati se što činiš jer vjeruju u dobro u svakom čovjeku pa i onda kada su mnogo više zla doživjeli u svijetu oko sebe.
Ali to što jesu nisu postali bez ikakve bitke, postali su s velikom patnjom, postali su s velikim borbama koje su se odvijale u njima jer iako se svi rađamo kao ljudi dugačak je put do onoga da postaneš čovjekom. Ljudi su to koji su prošli kroz brojne oluje i podcjenjivanja, smatrani naivni i blesavi, ljudi kojima se malo zavidi, jer ljudi najviše zavide onima koji imaju mnogo novaca i moći, onoga što može napuniti džepove i ruke, ali ne i srce.
Ako ne vidiš baš mnogo takvih ljudi u svojoj blizini, to ti je najbolji znak da ti to pokušaš biti. Izazov je to da postaneš najbolja verzija sebe, osoba čiji obraz nema cijenu i koja se ne prodaje za šaku novaca, a onda kao rezultat svakoga dana navečer imaš miran san i čistu savjest. A ostale sposobnosti doći će za tim, uspjeh je samo posljedica takvog načina života kao i poštovanje drugih ljudi. Ljudi s karakterom – to je ono što ovom svijetu danas najviše nedostaje.
