Na terenu su bili protivnici. Nakon utakmice postali su ono što ih povezuje više od nogometa - braća u Kristu.
Njemački reprezentativac Felix Nmecha, poznat po otvorenom svjedočenju svoje vjere, nakon susreta je izjavio: "Na terenu smo protivnici, ali nakon utakmice braća."
Njegove riječi nisu bile samo izjava za medije. Potvrdio ih je djelom kada je zajedno sa suigračem Jonathan Tah i reprezentativcima Curaçaa stao u molitveni krug na sredini stadiona u Houstonu.
Posebno je dirljiva činjenica da dolazeći iz najmanje države koja je ikada nastupila na Svjetskom prvenstvu, igrači Curaçaa nisu privukli pozornost samo svojim sportskim uspjehom nego i javnim svjedočenjem vjere. Uoči odlaska na prvenstvo igrači, članovi obitelji, navijači i stručni stožer okupili su se na zajedničkom slavljenju, molitvi i pjesmi posvećenoj Isusu Kristu.
Dok se moderni sport sve češće pretvara u industriju milijuna, marketinga i osobne promocije, ova je reprezentacija svijetu poslala drukčiju poruku – da se uspjeh ne mjeri samo rezultatom.
Curaçao je izgubio utakmicu. Njemačka je uvjerljivo slavila. No ono što će mnogi pamtiti nije sedam pogodaka Njemačke niti povijesni prvi pogodak Curaçaa na svjetskim prvenstvima, nego slika nogometaša koji su nakon velike bitke na travnjaku zajedno kleknuli pred Boga. U vremenu podjela, sukoba i sve agresivnijeg izbacivanja vjere iz javnog prostora, prizor sa Svjetskog prvenstva pokazao je da Krist i danas okuplja ljude različitih jezika, kultura i naroda. Njemačku i Curaçao te večeri nije povezivala zastava, boja dresa ni rezultat. Povezivala ih je vjera.
I možda je upravo zato ta molitva na centru igrališta bila najljepši trenutak utakmice.
