Sjedeći za tim stolovima, kakvi god bili, što vidite ako Svjetla nema? Vi koji kao nešto odlučujete, kako se sporazumijevate? Koja logika dogovora vrijedi tamo gdje se dobro ne vidi? Al” na sve to, vi kažete da ste se dogovorili, stvorili konsenzus, u ime solidarnosti, u ime dobra za narod ili svoga vlastitog?
Kažete da služite narodu, okupljajući se oko tih stolova osvijetljeni nekim drugim svjetlom koje vam više paše očima da se sjenke lakše skriju. Zaboravljate da prava Svjetlost koja Prosvjetljuje svakog čovjeka nije podlegla napasti ugode, časti i vlasti, dok taj isti narod kojem kao služite, to ne zaboravlja.
Vi ste zapravo slijepci i zatočenici svojih funkcija i prošlosti. Sputani i spriječeni jedni od drugih. U ime tobožnje „solidarnosti” postali ste sjene koje se zadovoljavaju mrvicama lažnoga mira. Navikli na strah svoje nedosljednosti, lopovluka, farizejštine i licemjerja nemate više riječ za obična čovjeka. Nama običnim ljudima je vas žao, u vama nema Slobode i Života.
Dok se propinjete po granama suhoga drveta ulizujući se i podilazeći jedni drugima ni ne slutite da primajući takvu nagradu, gubite svoju budućnost.
Ne zaboravite da nema istinske pravde bez blagoslova križa Gospodina našega Isusa Krista!
Ne zaboravite da nema ni svjetla među ljudima bez svjetla koje prosvjetljuje svakog čovjeka, a to svjetlo jest Isus Krist!
Svako carstvo koje se gradilo bez Kristova križa urušilo se samo u sebi !
Neka križ Gospodnji blagoslovi CIJELI SVIJET.
