Mistik je jednostavno osoba čiji je identitet ukorijenjen u toj Ljubavi. Nije do nje došao lako i zato je silno cijeni. Čuva je kao najveće blago, više nego život svoj. Sve u sebi i oko sebe provjerava s Njom.
Ako se ikada ljudi budućnosti na nešto budu morali usredotočiti, onda je to boravak u prisutnosti Onoga koji nas uvijek iznova pita: „Ljubiš li me? Ljubiš li me? Ljubiš li me?" To je disciplina kontemplativne molitve. To je samo Srce Mistike. Ostati u svjesnom odgovoru na to pitanje znači biti Mistik. Takvo nam stanje omogućava da ne jurimo bezglavo, da se ne zanosimo ritmovima života, da u sačuvanom Miru živimo neotuđeni od Božanskog Srca u vlastitom.
To nipošto nije samo osjećaj, to je stanje osjećanja. Nekada praznina, nekada punina - nebitno. To je ono kad i zatvorenih očiju znaš da si kod Kuće, iako putuješ stalno i susrećeš nasilje, nepravdu, laž, strah, trpljenje i muk. Mistik u Mistici produbljuje spoznaju da je već slobodan, da je već pronašao svoje prebivalište, da je već osunčan Kristovim Licem, iako sve i svi oko njega upućuju na suprotno.
Za budućnost svakog čovjeka, a napose kršćanina i kršćanstva, upravo preporod mističnog aspekta života, mističnog pristupa životu bit će od neprocjenjive važnosti. Malo je onih koji to razumiju. Mistik zna cijeniti, mistik zna zahvaljivati, a to je baza kako bi svaka izgovorena riječ, svako djelovanje, svaki korak u današnjici za budućnost, svaka strategija koja se razvija mogla doći iz Srca koje je u intimnom odnosu s onim po kome dišemo.
U ovom današnjem trenutku povijesti, tj. u globalnom malodušju i nebrizi za sutra, te uvijek novom gibanju ka naoružavanju, sukobima i ratu, čovječanstvo držeći se misterija, može i moći će nastaviti...
...držeći se jedino Mistike.
