Ono što je očito, što izlazi iz zakona, što se jednostavno može proračunati, nije objekt Vjere, Nade i Ljubavi. U tolikim veličanstvenim govorima o Vjeri, naša Raspeta i Uskrsla Ljubav – Krist, upravo poziva da nemoguće vjerujemo.
Tko ne voli misliti, taj nikada ne može ni vjerovati. Vjera je osjetilo, ona nadilazi razum, ali mu se ne protivi. Kada Isusa ljubim, tada mu i bezuvjetno vjerujem. Može li razum dokučiti LJUBAV? Ne može, ali Vjera je živi. Uistinu, na svim područjima života „ljubav" bez vjere je ugovor, zapravo sve samo ne Ljubav.
Vjera je darovano znanje, veće od svakog drugog znanja koje je upisano u svakom čovjeku, ali samo oni koji ljube i umru sebi – mogu ga probuditi i početi spoznavati. Do vjere se ne dolazi empirijskom metodom, niti se sudi načelima empirijskih znanosti. Svađa između vjere i znanosti je neopravdana, stoga „nastojanje da se jedno učini suvišnim je nasilje, a da se jedno protumači drugim zlouporaba" (fra Ljudevit Rupčić). „Vjera je neko šesto osjetilo koje postaje djelotvornim kada zakaže razum" (Mahatma Gandhi). Cijeli svemir, sve što postoji, što razum nije dokučio, zapravo apsolutno SVE, nije sazdano na temelju matematike, već na temelju Vjere, Nade i Ljubavi, a najveća je među njima Ljubav. Da bi u našem životu „Vjerujem u Boga..." bio „proces rastavljanja, prihvaćanja, čišćenja i pretvaranja" (papa Benedikt XVI.), ostaje nam...
...LJUBITI, VJEROVATI I UMRIJETI.
