Riječi posljednje propovijedi:
“Što nam je dakle htio Isus dragi reći na današnji dan, kad se je tako ponizno podvrgao zakonu Mojsijevu i dao prikazati u hramu, kao i svaki drugi izraelski dječak? Htio nam je dati primjer savršene poslušnosti Bogu u svemu, što god od nas zatraži volja Božja.
Kao što je naime neposlušnost prvoga muža i žene u raju zemaljskom bila izvor svih jada i nevolja čovječanstva na ovome svijetu, i da se Bog nije smilovao, bila bi izvor i vječne propasti, tako je neposlušnost zakonu Božjemu najsigurniji put propasti čovjeka i danas i bit će do konca svijeta.
Kao što znate, ima na svijetu brodova svakojake veličine i ljepote. Ima ih pravih kolosa do sedamdeset hiljada tona nosivosti, proviđenih najjačim mašinama, proviđenih najmodernijim uređajima, koji dosižu veliku brzinu vožnje na moru u poredbi s nekadašnjim starim jedrenjacima, Ali niti veličina broda, niti njegovi silni motori, niti njegov sjajni uređaj ne znače baš ništa, ako kormilo broda nije u redu. Zašto? Zato jer je sigurno, kada brod dođe u blizinu opasnih grebena, da će bez kormila udariti na podmorske grebene i razbiti se kao orahova ljuska i gubitak, katastrofa će biti tim strašnija, što je brod bio ljepši i veći. Ima za to dosta primjera iz povijest pomorstva. U tom slučaju je i starinski jedrenjak sto puta više vrijedan, ako ima ravno kormilo jer će na njemu putnik sretno prispjeti k cilju, dočim će se na sjajnom parobrodu utopiti u moru. Tako ide i u ljudskom životu. Može netko izgledati u svijetu, ako hoćete, i najveći vladar, vojskovođa, umjetnik, učenjak ili što mu drago bilo. Ako se on u svom životu ne da voditi voljom i zakonom Božjim, katastrofa njegova života bit će jednoga dana to veća, što se je veći pričinjao ljudima, Kormilo našega života, koje nam osigurava ulaz u luku vječnoga života, jest zakon Božji, jest sveta volja Božja i ništa drugo.”
(…)
“Neka nam divni primjer Majke Božje na današnji dan bude podstrek, da se i mi vazda i svagdje ponizujemo pred Bogom, koji milost svoju daje samo poniznima, a obara ohole s prijestolja njihova u prah i pepeo. Neka ove svijeće, koje se danas blagoslivlju budu uvijek poticaj, da svoje oči upirete u pravo svjetlo svijeta, Isusa Krista, kojega je Marija danas donijela u hram Gospodnji. Zagrlite Isusa svi zajedno onako kako ga je zagrlio starac Simeon, sretan da prije smrti smije svojim tjelesnim očima ugledati svjetlo svim narodima, koji bi bez Isusa pošli putem tmine i propasti. A ako hoćete sigurno naći Isusa, onda ga tražite na rukama Marijinim, kao i Simeon starac.”
Gornji tekst je izvadak iz knjige Kardinal Alojzije Stepinac Posljednje propovijedi iz sužanjstva od Božića 1959. do Svijećnice 1960. izdavača i priređivača dr. sc. Jurja Batelje.
