To je najdublja i najveća tajna naše vjere, tajna intimnoga Božjeg života. Svojim umom to ne možemo dokučiti ni shvatiti, jer je Bog neizmjerno veći od nas i našega razuma. Mi slavimo cjelovitoga Boga, jednoga u tri osobe, prisutnoga na trojstven način u našem osobnom životu i u životu Crkve. Bog jest i On se očituje. On postoji, On je živ, Njega je moguće doživjeti, shvatiti, uočiti, prepoznati. On je s nama, za nas, uz nas, oko nas. On želi da ga vidimo i čujemo, razumijemo i ljubimo… On želi da Ga prihvatimo i k Njemu jednoga dana dođemo i slavimo Ga kroz svu vječnost.
Jedinstvo u Trojstvu - Čovjek nikada ne bi mogao svojim ograničenim umom nazrijeti intimni život božanskih Osoba.
Ali Bog, neizmjerna i sama ljubav objavio je čovjeku intimni svoj život. Objavio ga je iz ljubavi prema stvorenju.
Pozvao je čovjeka da jednom bude sudionik intimnoga Božjeg života i zato mu je omogućio da nazre tajnu života što se odvija u krugu presvetoga Trojstva.
Otac nam je objavio Sina. Poslao ga k nama. I na Jordanu kad je Krist bio kršten rekao je: "Ovo je sin moj ljubljeni" (Mt 3,17). Krist došavši na zemlju, objavio nam je da je Bog njegov Otac oduvijek: "Ja sam u Ocu, a Otac je u meni" (Iv 14,11).
Bog je oduvijek Otac i oduvijek ljubi Sina neizmjernom ljubavlju. Otac i Sin se oduvijek ljube neizmjernom ljubavlju. Iz njihove neizmjerne ljubavi proizlazi treća božanska osoba Duh Sveti. Upravo ta njihova međusobna ljubav, taj izljev njihove ljubavi je Duh Sveti koji proizlazi od Oca i Sina od sve vječnosti.
Intimni se dakle Božji život sastoji u nepresta¬nom darivanju. Otac se daruje Sinu, a obojica Duhu Svetomu. Tri su različite zasebne osobe, ali je jedna neizmjerna narav, jedna božanska punina, je¬dna svemoć, što posjeduju sve tri božanske osobe. Savršeno i najuže jedinstvo i stvarno trojstvo.
Teško je razumjeti trojstvo i jedinstvo, ili bolje ne može se dokučiti. Jedino preostaje našem razumu pri promatranju velike tajne Trojstva zavapiti: "Vjerujem Gospodine! Pomozi moju nevjeru" (Mt 9,24).
Zapravo svaka svetkovina, svaki dan - blagdan proslava je Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Sav život svakoga kršćanina morao bi biti slava i proslava Oca, Sina i Duha Svetoga.
Blagdan Presvetoga Trojstva je prilika da ispitamo svoje stavove prema Bogu živome. Svaki naš nedjeljni sastanak jest susret sa živim Kristom koji je u slavi Boga Oca. Taj susret je moguć jer u nama djeluje sila Kristova Duha, Duha koji je njega uskrisio od mrtvih. Što nas drži na okupu jest ista vjera i posjedovanje istoga Duha živoga Boga.
Vrlo je bitno kada činimo znak križa da mislimo na Boga Trojedinoga. Tim znakom smo obilježeni na svetom krštenju, taj znak nosimo ubilježen u sav svoj vjernički život.
Kakav zaključak možemo izvući iz ove velike tajne za svoj život? Zašto nam je Krist objavio tajnu intimnog Božjeg života?
- Bog nas je pozvao da budemo dionici njegova intimnog života.
Zato je htio da već na ovom svijetu vi¬dimo kao u ogledalu ono, što ćemo jednom gledati licem u lice. Gledamo kao u ogledalu: "Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube" (l Kor 2,9).
- Bog želi da živimo životom kojim žive presveta Trojica. Objavio nam je svoj intimni život da bismo mogli već na ovom svijetu upriličiti svoj život njegovu životu. Zato je život presv. Trojstva pralik uzor, ideal našim dušama, našim obiteljima i čovje¬čanstvu. "Kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, tako i oni u nama da budu jedno" (Iv 17,20) molio je Krist u velikosvećeničkoj molitvi.
- Cijeli naš život se odvija u znaku presv. Trojstva. Krštenje.... Krizma…
- Zapitajmo se stoga: jesmo li uvijek svjesni riječi: Otac, Sin, Duh Sveti? Jesmo li mi u sebi jedno? Jesmo li s Bogom jedno? Jesmo li s bližnjim jedno? Teško je odgovoriti jer često moramo odgovoriti negativno.
(Duša je razapeta između dobra i zla. Strasti nas vuku prema zemlji, a krjeposti pozivaju k visinama. Padamo i dižemo se).
Ako želimo jednom naći se u jedinstvu Presvetoga Trojs¬tva, onda moramo nastojati biti u jedinstvu s Bogom već ovdje na zemlji. Naše misli moraju biti Božje misli, naše riječi... naši osjećaji...
U jedinstvu smo s Bogom onda, ako smo u jedinstvu sa svojim bližnjim. Veseliti se kada se bližnji veseli, žalostiti se, suosjećati s bratom, s bližnjim.
- Presveto Trojstvo je uzor obiteljskog života. Otac se daruje Sinu, Sin Ocu, a iz njihove ljubavi proizlazi Duh Sveti. Muž i žena su jedno tijelo. Ljubav ih veže u jedinstvo i vodi do kolijevke. (Zašto su tolike obitelji u krizi: rastrgane, posvađane, srušene....?)
- Cijelo čovječanstvo je jedna obitelj. Djeca smo nebeskog Oca. Svatko od nas ima besmrtnu dušu. Cijena je Kristove krvi. Jedna nas zemlja drži, jedno nas sunce grije. Ipak nema u današnjem čovječanstvu jedinstva jer nema ljubavi koja je temelj jedinstva. Nema ljubavi, jer nema Boga, jedine prave ljubavi, izvora ljubavi. Zaista Božja zapovijed ljubavi najteža je zapovijed. I zato jer je najteža, Bog nam je htio najprije pokazati ideal ljubavi, živi prim¬jer ljubavi. Šalje svog Sina. Treba nam bratske ljubavi i ništa drugo. Boga shvatiti bilo bi poželjno, ali njega ljubiti veoma je zaslužno.
Jednom zgodom veliki crkveni naučitelj sveti Augustin razmišljao je o tajni Presvetog Trojstva. Htio je svakako dokučiti: kako je moguće da su u Bogu tri osobe, a samo jedan Bog. Šetajući tako zadubljen u misli dođe do nekog dječaka, koji je školjkom prelijevao more u jednu malu rupu na morskoj obali.
Sv. Augustin se zaustavi i upita: Što to radiš dječače na pijesku? Želim more preliti u ovu rupu, odvrati dječak. Augustin se nasmije i odvrati. Uzalud se trudiš! Okani se tog neuspješnog posla. Tvoja je želja i nastojanje nemoguće. Kroz sva tisućljeća ne bi mogao prigrabiti mora i preliti ga u tu rupu.
Zar je zbilja to nemoguće? - upita dječak i svojim se velikim, nevinim očima zagleda u Augustina. Ti misliš daje to nemoguće i meni se smiješ, što pokušavam more preliti u malu rupicu. No i ti činiš nešto slično: htio bi preliti neizmjerni ocean Božjeg bića u malu posudu svog razuma. Prije ću ja uspjeti preliti cijelo more u ovu malu rupicu, nego ćeš ti shvatiti da je Presveto Trojstvo jedan Bog u tri osobe.
Nakon tih riječi dječak nestane. Tada Augustin reče sam sebi: „Vjera je sigurnija od shvaćanja“. Boga može shvatiti samo Bog. Boga ne možemo shvatiti, ali možemo ga ljubiti i klanjati mu se. Svoje ćemo štovanje prema Presvetom Trojstvu najbolje pokazati time čineći uvijek pobožno i ponizno znak svetoga križa izgovarajući s ljubavlju riječi Oca i sina i Duha Svetoga.
Troosobni Bože, Oče milosrđa i ljubavi, klanjam Ti se, hvalim Te, slavim i blagoslivljam. Pomozi mi, prosvijetli me, oprosti mi sve moje grijehe i posveti me! Daruj mi osvjedočenu Vjeru, čvrstu Nadu i savršenu Ljubav! Predajem Ti se potpuno i posve, kako bi jednoga dana bio dostojan živjeti u vječnoj blaženoj sreći u ljubljenom zajedništvu Oca, Sina i Duha Svetoga. Amen.
Otac te tvoj još uvijek ljubi
Feliks je imao vrlo neposlušna sina, koji je svojim nevaljalim vladanjem i neurednim životom zadavao mnogo jada i velike poteškoće svome ocu i cijeloj obitelji. Tako jednog dana nesretni sin pobjegne iz očinskog doma i otiđe u daleki svijet, gdje se još više pokvario, te je živio još grješnijim životom.
Uslijed toga pao je u veliku bijedu. A to je doznao njegov dobri otac, i da spasi svoga sina od te strašne bijede, pošalje k njemu jednoga svog prijatelja da ga potraži, i kad ga nađe nek mu samo kaže: Otac tvoj te još uvijek ljubi.
Taj prijatelj odmah pođe tražiti izgubljenog sina, i nađe ga te mu reče očeve riječi: Otac te tvoj još ljubi. Te riječi su tako silno djelovale na toga pokvarenog sina da se odmah vratio svojoj kući, te je molio oca za oproštenje, potpuno se obratio i započeo živjeti jednim novim životom.
Zaista je moćna vijest o očinskoj ljubavi. Sama pomisao da nas nebeski Otac još uvijek ljubi, makar smo ga toliko puta uvrijedili, morala bi svakoga od nas grješnika ohrabriti i potaknuti na obećanje da ostavimo grijeh i počnemo živjeti pravim kršćanskim životom.
U čistoći srca i duše, s poniznošću i iskrenošću poklonimo se najvećoj tajni svoje vjere, tajni Presvetoga Trojstva i slavimo Boga Oca i Sina Svetoga!
Naš cilj nije živjeti za sebe, nego za druge.
Usrećujući druge i sami postajemo sretni!
Duša koja ljubi i trpi, oprašta i
žarko za druge moli, nalazi
se u blaženom stanju!
